Jan 08, 2010 at 12:30 PM
U ekskluzivnom razgovoru za Necenzurirano.com Violeta Janjik otkriva detalje o tajnom sastanku u zagrebačkom Gradskom poglavarstvu, 2004. godine, na kojem je Milan Bandić preko nje pokušao naručiti ubojstvo civilnog aktivista i predsjednika udruge Partnerstvo za društveni razvoj Munira Podumljaka. „Shvatila sam da se boje Podumljakovog postupanja i da oni ne završe iza rešetaka. To sam itekako shvatila. I da su spremni na sve. Ali shvatila sam iz tog razgovora i da su lopovi i da su zaista to počinili. Iz tog se ponašanja također vidjelo, jer ne bi pokazali toliki strahg i bojazan kroz ta silna vrijeđanja, da to nisu napravili. Bandić je bjesnio, pjenio se, kao što to često čini, u jednom se trenutku naslonio na stol, okrenuo prema meni i rekao „Imate li vi koga da riješi tog gada? Novac nije u pitanju!“. Ja vam sada ne mogu opisati taj osjećaj kako sam se ja tada osjećala kad je on to rekao, svakom normalnom to bi bio šok“, opisuje Janjik u razgovoru za Necenzurirano.com.
Gospođo Janjik bili ste nazočni na sastanku na kojem je, prema Vašem svjedočenju Milan Bandić pokušao, preko Vas, u nazočnosti gospodina Šostara naručiti ubojstvo Munira Podumljaka. Možete li kratko opisati pod kojim okolnostima, kako je uopće došlo do tog sastanka, kako to da ste nazočili tom sastanku i što se točno događalo, kada je Bandić došao na taj sastanak?
To je bilo 2004. godine, tada sam se družila sa gospodinom Šostarom, tada smo bili prijatelji, družili smo se, znali smo razmjenjivati iskustva i savjete.
Jedan dan je došao i molio me da li bi došla u Poglavarstvo, Bandić je tada bio dogradonačelnik Grada Zagreba, i da imaju nekih problema, da je tim razgovarao međusobno, Šostar tada meni nije imenovao gospodina Podumljaka, ali je rekao da imaju nekakvih problema, da im cure informacije iz Poglavarstva, da je to za njih dosta strašno, da to za njih nije dobro, da su shvatili, govorio je u množini, da su shvatili d aim unutar kuće treba osoba od povjerenja, osoba koja zna s medijima, osoba koja će blokirati takve informacije, i takvu dokumentaciju koja ih prikazuje u takvom kontekstu, tako reći pljačkaša i lopova.
Ja sam na to rekla da moram vidjeti ponudu, što mi nude, koji bi bili moji uvjeti, jer ja sam tada imala zaštitarsku tvrtku i tvrtku za marketing, imali smo svoj privatni posao, koji je u to vrijeme i tada dobro radio i bili smo zadovoljni.
Gospodin Šostar je znao da mi imamo zaštitarsku tvrtku, te je između ostalog rekao: “Sve o tebi znam, imaš i licencu, provjerena si, znaš zaštititi ne samo osobe nego i neke podatke“.
Ja sam na to rekla, dobro, moram vidjeti uvjete, moram vidjeti što to je, jer ja ne želim stalni radni odnos, to ne dolazi u obzir, ali bi se možda mogli dogovoriti i vidjeti da ti pomognem (Šostaru).
Ja druge nisam znala uopće, ja sam sve ostale koji su bili prisutni upoznala toga dana. Do tada ja njih nikada vidjela nisam.
ja sam došla na dan kada je bilo dogovoreno, to je bilo odmah sljedeći dan nakon ovog razgovora sa Šostarom, on mi je javio mogu li doći sutradan oko devet ili deset sati k njemu u ured, pa ćemo otići do Bandića, odnosno kako ga on zove do Milana, da sjednemo.
Došla sam u dogovoreno vrijeme kod Šostara, sjeli smo se, nakon čega je on rekao „Ajmo odmah, jer čekaju nas“. Ja sam ga pitala tko će sve biti na sastanku, na što mi je Šostar rekao „Ma vidjeti ćeš, mi smo ti ekipa, divni ljudi, vidjeti ćeš, čekaju nas pa idemo da ne kasnimo“.
Tako da smo odmah otišli u sobu kod Bandića, u njegov tadašnji ured dogradonačelnika. Kada smo ušli, onda su oni mene posjeli, unutra je bilo četvero ili petero osoba, Bio je Kojić, zadužen za financije, njega se sjećam, njega sam zapamtila baš zato što je bio najglasniji u vrijeđanju gospodina Podumljaka.
Bio je i gospodin Prežigalo, koji mi je tom prilikom dao i pozivnicu za promociju njegove prve zbirke pjesama, imam sve to sačuvano, i kasnije smo se vidjeli. S Prežigalom sam najviše razgovarala dok smo čekali Bandića.
Nakon što su me posjeli na čelo stola, Šostar me predstavio prisutnima i oni su me vrlo ugodno i lijepo primili, on je njima o meni govorio sve najbolje, i primjetila sam da je istaknuo da imamo zaštitarsku tvrtku i da smo suprug i ja vlasnici zaštitarske tvrtke.
Dok smo čekali Bandića oni su međusobno razgovarali, ja nisam slušala pažljivo taj razgovor, a ja sam razgovarala s gospodinom Prežigalom o poeziji, jer osim što je rekao da je gospodarstvenik predstavio se i kao pjesnik, pa smo malo pričali o poeziji.
U tom trenutku na vrata ulazi Bandić, to je inače moj prvi susret s gospodinom Bandićem. Ja ću biti iskrena, tog čovjeka nikad prije nisam doživljavala, niti mi je kao osoba bio bitan, niti sam o njemu na bilo koji način razmišljala, niti o onom njegovom pijanstvu, jednostavno nije bilo potrebe u mojem životu o jednoj takvoj osobi voditi bilo kakav razgovor, temu, ili bilo što drugo.
Znači, on je meni bio osoba kao bilo koja druga, i zato mi je ovaj susret s njim bio jedan šok, jer je normalno u takvom uredu da ćete na mjestu dogradonačelnika zateći jednu barem donekle pristojnu osobu.
Ali ja moram priznati da je on zaista glup. A to vam mogu reći i čak i tvrditi da je glup, njegovim smo glupostima svi svjedoci, a ja sam to vidjela na samom početku.
Dok je tada ulazio u sobu bio je nervozan, uzrujan, napet, i gledao me, i onda mu je Šostar kad se sa svima njima pozdravio rekao „To je Violeta, moja prijateljica o kojoj sam govorio, koju sam predložio da je ona najbolja za naš tim i može nam pomoći“.
Nakon toga Bandić je odmah pružio srdačno ruku, ali se vidjelo da je jako nervozan, i uopće nije sjeo s nama za stol, nego je cijelo vrijeme nervozno hodao između stolova i povremeno se naslanjao na svoj radni stol, kada je članovima tima izdavao zapovijedi.
Netko od prisutnih tada ga je pitao „Što je bilo, što se dogodilo“, jer nisu mogli dočekati što će čuti, jer je on prije vjerojatno bio na nekom sastanku.
Tada sam shvatila da je on bio na nekom sastanku u vezi gospodina Podumljaka, mada su njegovo ime u tom trenutku spomenuli samo jednom, pa sam shvatila o kome se radi.
Nakon što ga je jedan od prisutnih ponovno pitao što je bilo na tom sastanku Bandić je počeo odmah psovati, ali toliko odvratno i prostački.
Psovao je da „jebo pas mater tom baliji“, vikao je da je Podumljak strani plaćenik, da će on to riješiti, da je njemu već dosta njega, da s kojim će pravom njega prozivati netko tko je došao iz Bosne, zbog nekakvih pljački i ne znam čega.
Govorio je tolike gadosti, nema što nije rekao, i onda sam shvatila nakon što su mu se Kojić i ostali pridružili u vrijeđanju, te je Kojić rekao da će ga on osobno riješiti, da je dosta njima toga, ja tada gospodina Podumljaka nisam znala, shvatila sam da je njima taj predsjednik udruge, nisam tada niti znala točan naziv udruge, ali shvatila sam da im je Podumljak zagorčao život i da ga se jako boje.
Shvatila sam da se boje Podumljakovog postupanja i da oni ne završe iza rešetaka. To sam itekako shvatila. I da su spremni na sve. Ali shvatila sam iz tog razgovora i da su lopovi i da su zaista to počinili. Iz tog se ponašanja također vidjelo, jer ne bi pokazali toliki strahg i bojazan kroz ta silna vrijeđanja, da to nisu napravili.
Bandić je bjesnio, pjenio se, kao što to često čini, u jednom se trenutku naslonio na stol, okrenuo prema meni i rekao „Imate li vi koga da riješi tog gada? Novac nije u pitanju!“. Ja vam sada ne mogu opisati taj osjećaj kako sam se ja tada osjećala kad je on to rekao, svakom normalnom to bi bio šok.
Naći se na jednom sastanku gdje vi mislite da se radi o finim ljudima, civiliziranim, pristojnim i kulturnim, i onda čujete tako nešto.
Tada sam se počela osjećati nelagodno i osjećala sam odbojnost prema tim ljudima, dok sam slušala ta vrijeđanja po nacionalnoj osnovi i te strašne prijetnje. Kada mi se tako obrati, tim riječima, to me silno povrijedilo, jer ja sam tada imala zaštitarsku tvrtku, licencu smo dobili i ja kao fizička osoba, i tvrtka, po novom zakonu morali smo proći itekakve provjere, jer otvorili smo tvrtku za zaštitu osoba, a ne za takve radnje, kao što to rade neke tvrtke, tako da me taj Bandićev postupak posebno uvrijedio da mi netko ovako kaže da imam li ja koga, da novac nije u pitanju i da riješim tog gada. To je strašno.
U tom trenutku sam ustala, jer me Bandić tada takvim pitanjem svrstao na dno, baš na dno, ja sam se tada našla uvrijeđena. I izigranom, jer sam tako dovedena u ured, nepripremljena. Isti trenutak sam ustala i rekla sam im da ću ih sve do jednoga prijaviti, rekla sam im da to nije način stvari tako riješavati, da je ovo pravna država, da imaju pravni sustav.
Niti ne znam što sam im sve u bijesu i ljutnji rekla. U tom šoku. Rekla sam im da ukoliko se bilo što tom čovjeku dogodi da ću ih sve odreda prijaviti. Oni su za mene zločinci i ja to mogu reći nakon svega što sam prošla.
Kako je Šostar reagirao kada ste Vi ustali i napustili taj sastanak?
On je odmah izjurio za mnom van.
Dakle, vi apsolutno smatrate da je Milan Bandić u tom trenutku ozbiljno imao namjeru naručiti ubojstvo Munira Podumljaka?
Točno. Iz cijelog tog razgovora koji se tamo odvio, koji za mene nije razgovor, iz njihovog ponašanja, postupanja, te nakon što mi je rekao što je rekao, to je bilo potpuno jasno, i ja tamo više nisam imala što tražiti.
Šostar je odmah izašao za mnom i rekao za Bandića da se on tako ponaša i molio da se ne ljutim na njega.
Meni je žao da je Šostar takva kukavica i da se boji to javno priznati, jer se boji Milana Bandića, jer zna što ovaj radi, ali se Šostar boji jer zna da bi ga ovaj dao ubiti kad bi bilo što progovorio. Ali ja mislim da bi trebao progovoriti.
Što sad. Ako je činio to što je čino, Šostar neka prizna, bit će mu lakše u životu nego ovasko se nositi s tim.
Kako je Šostar reagirao kada je izašao za Vama nakon što ste Vi napustili taj sastanak?
Govorio je kako on osobno ništa nije kriv, kako on nema veze s tom pljačkom Crvenog križa. Rekla sam mu da mi ovo nije smio napraviti, ovako me dovesti, da ja nisam otvorila zaštitarsku tvrtku da bi radila ovakve radnje.
Šostar mi je odgovorio kako on to nije znao, kako nije znaš da će ovako ispasti na sastanku, molio me da mu oprostim jer nije znao da će Bandić tako odreagirati, da je to i inače njegov stil i nejgov način, da i inače tako reagira, ali je ponavljao kako on (Šostar) nema ništa s tim, da je njega Podumljak optužio za tu pljačku, a da on stvarno s tim nema ništa, da mu pomognem što da napravi, jer da mu je teško, da pustim ovu budalu što on melje (misleći na Bandića, op.a.), da je Bandić takav, da tako rješava stvari, da je to njegov način, ali da on tako ne želi rješavati.
Tada me kroz te moble i isprike Šostar privremeno uvjerio da nema ništa s tim, Šostar je jedini na tom sastanku bio pametan i šutio je, sjeli smo i razgovarali, te kada me pitao što da napravi, rekla sam mu „Gledaj, najbolje bi bilo, moj ti je savjet, otiđi do gospodina Podumljaka, razgovaraj s njim, reci mu što imaš, iznesi mu svoje stajalište, reci mu istinu, neka izvuče onda tebe a neka goni njih, ali mu to obrazloži, daj mu nekakve argumente, daj mu činjenice ako tebe nema nigdje. To ti je najbolje“.
Na to mi je Šostar odgovorio „Ma ja sam čuo da ti on nije dobar ni sa kim, on ni sa kim ne razgovara“.
Rekao mi je kako ja znam puno ljudi da probam naći nekoga tko zna gospodina Podumljaka, pa da on dođe nekako do njega i da razgovara s njim.
Rekla sam mu da mu je to najbolje, ako ga neće tužiti. A ako ga hoćeš tužiti, rekla sam Šostaru, mogu te povezati s odvjetnikom, iako i ti sigurno imaš odvjetnika, mogu te povezati sa svojim odvjetnikom.
Kada je Šostar s Vama razgovarao o Domu Crvenog križa na zagrebačkom Jarunu, on nikada nije nijekao da je do pljačke došlo, nego je samo tvrdio kako on nije umiješan?
Točno. Samo je vadio sebe. Iz svega što sam ja čula vezano za tu pljačku, kako to kažemo, Crvenog križa, po onom čemu sam ja svjedočila je nesporno da je taj Crveni križ opljačkan. Jer su dignuli toliku prašinu oko toga da su čak bili kadri i ubiti čovjeka. To je stvarno nešto što je van pameti i teško za povjerovati. I ja si stalno vrtim taj film o svemu tome što se dogodilo, jer je to zaista teško povjerovati. A pogotovo to da će netko biti toliko glup, zato kažem da je Bandić glup, da će to reći pred prisutnima.
Nakon nekog vremena Vi ste ipak cijeli ovaj slučaj, točnije pokušaj Milana Bandića da na tom sastanku naruči ubojstvo Munira Podumljaka prijavili nadležnim institucijama?
Jesam, sve sam prijavila, krajem 2006. i početkom 2007. godine. Nema gdje nisam podnijela prijave i na USKOK i policiji.
Prema Vašim saznanjima, što su oni poduzeli po Vašim prijavama?
Po mojim sam prijavama dobila samo jednu obavijest gospodina Bajića kako su prijave koje sam ja podnijela proslijeđene USKOK-u, i ja sad već dvije godine člekam na informaciju o tomu što su oni napravili, a Bajić m,i je tada odgovorio da su oni sve proslijedili USKOK-u i da je to u tijeku, te da ću o svemu dalje biti obaviještena.
Ali Vas USKOK nikada nije pozvao niti na saslušanje ni na davanje dodatnog iskaza?
Ne. Ni USKOK, niti policija, ni bilo tko drugi.
Ali Bandić i ekipa su doznali da ste Vi podnijeli prijavu?
Jesu, doznali su.
Jer, nakon prijave ste imali određenih problema zbog ovog slučaja, posebno nakon davanja iskaza na Općinskom sudu u Zagrebu?
Da, imali smo teških problema.
Možete li kratko opisati što Vam se događalo nakon što ste podnijeli prijavu o Bandićevom naručivanju ubojstva Munira Podumljaka?
Toga je toliko bilo, zaista previše toga, da kada bi ja to sve nabrojala, bilo bi to izuzetno puno materijala.
Dogodio se i napad na Vašu majku?
Točno, napad koji ja povezujem s prijetnjama koje sam tada primala.
Mama nije hodala ulicom, odnosno cestom, nego je pješačila širokim nogostupom, širokim skoro četiri metra.
Ljudi koji su to vidjeli rekli su da je sve bilo prazno i da je taj čovjek išao direktno na mamu, da ga je ona upozoravala da pazi da će je srušiti, on uopće nije išao od jednog kioska, nego je išao direktno prema mami s očitom namjerom da je sruši. I utvrđeno je da su joj nanešene teške tjelesne povrede.
Vi to povezujete s činjenicom da ste podnijeli prijavu protiv Bandića?
Točno. Do tada sam ja imala lijep, miran i normalan život.
Bojite li se u ovom trenutku za svoju i sigurnost svoje obitelji? Mislite li da su se oni spremni osvetiti Vama i Vašoj obitelji zbog Vašeg svjedočenja o njima?
Naravno da se bojim. Znam da su se spremni osvetiti, to sam vidjela i u ovom slučaju.
Razgovarao: Domagoj Margetić
subota, siječnja 09, 2010
Ekskluzivni razgovor s Violetom Janjik: Bandić je preko mene htio naručiti Podumljakovo ubojstvo
Jan 08, 2010 at 12:30 PM
U ekskluzivnom razgovoru za Necenzurirano.com Violeta Janjik otkriva detalje o tajnom sastanku u zagrebačkom Gradskom poglavarstvu, 2004. godine, na kojem je Milan Bandić preko nje pokušao naručiti ubojstvo civilnog aktivista i predsjednika udruge Partnerstvo za društveni razvoj Munira Podumljaka. „Shvatila sam da se boje Podumljakovog postupanja i da oni ne završe iza rešetaka. To sam itekako shvatila. I da su spremni na sve. Ali shvatila sam iz tog razgovora i da su lopovi i da su zaista to počinili. Iz tog se ponašanja također vidjelo, jer ne bi pokazali toliki strahg i bojazan kroz ta silna vrijeđanja, da to nisu napravili. Bandić je bjesnio, pjenio se, kao što to često čini, u jednom se trenutku naslonio na stol, okrenuo prema meni i rekao „Imate li vi koga da riješi tog gada? Novac nije u pitanju!“. Ja vam sada ne mogu opisati taj osjećaj kako sam se ja tada osjećala kad je on to rekao, svakom normalnom to bi bio šok“, opisuje Janjik u razgovoru za Necenzurirano.com.
Gospođo Janjik bili ste nazočni na sastanku na kojem je, prema Vašem svjedočenju Milan Bandić pokušao, preko Vas, u nazočnosti gospodina Šostara naručiti ubojstvo Munira Podumljaka. Možete li kratko opisati pod kojim okolnostima, kako je uopće došlo do tog sastanka, kako to da ste nazočili tom sastanku i što se točno događalo, kada je Bandić došao na taj sastanak?
To je bilo 2004. godine, tada sam se družila sa gospodinom Šostarom, tada smo bili prijatelji, družili smo se, znali smo razmjenjivati iskustva i savjete.
Jedan dan je došao i molio me da li bi došla u Poglavarstvo, Bandić je tada bio dogradonačelnik Grada Zagreba, i da imaju nekih problema, da je tim razgovarao međusobno, Šostar tada meni nije imenovao gospodina Podumljaka, ali je rekao da imaju nekakvih problema, da im cure informacije iz Poglavarstva, da je to za njih dosta strašno, da to za njih nije dobro, da su shvatili, govorio je u množini, da su shvatili d aim unutar kuće treba osoba od povjerenja, osoba koja zna s medijima, osoba koja će blokirati takve informacije, i takvu dokumentaciju koja ih prikazuje u takvom kontekstu, tako reći pljačkaša i lopova.
Ja sam na to rekla da moram vidjeti ponudu, što mi nude, koji bi bili moji uvjeti, jer ja sam tada imala zaštitarsku tvrtku i tvrtku za marketing, imali smo svoj privatni posao, koji je u to vrijeme i tada dobro radio i bili smo zadovoljni.
Gospodin Šostar je znao da mi imamo zaštitarsku tvrtku, te je između ostalog rekao: “Sve o tebi znam, imaš i licencu, provjerena si, znaš zaštititi ne samo osobe nego i neke podatke“.
Ja sam na to rekla, dobro, moram vidjeti uvjete, moram vidjeti što to je, jer ja ne želim stalni radni odnos, to ne dolazi u obzir, ali bi se možda mogli dogovoriti i vidjeti da ti pomognem (Šostaru).
Ja druge nisam znala uopće, ja sam sve ostale koji su bili prisutni upoznala toga dana. Do tada ja njih nikada vidjela nisam.
ja sam došla na dan kada je bilo dogovoreno, to je bilo odmah sljedeći dan nakon ovog razgovora sa Šostarom, on mi je javio mogu li doći sutradan oko devet ili deset sati k njemu u ured, pa ćemo otići do Bandića, odnosno kako ga on zove do Milana, da sjednemo.
Došla sam u dogovoreno vrijeme kod Šostara, sjeli smo se, nakon čega je on rekao „Ajmo odmah, jer čekaju nas“. Ja sam ga pitala tko će sve biti na sastanku, na što mi je Šostar rekao „Ma vidjeti ćeš, mi smo ti ekipa, divni ljudi, vidjeti ćeš, čekaju nas pa idemo da ne kasnimo“.
Tako da smo odmah otišli u sobu kod Bandića, u njegov tadašnji ured dogradonačelnika. Kada smo ušli, onda su oni mene posjeli, unutra je bilo četvero ili petero osoba, Bio je Kojić, zadužen za financije, njega se sjećam, njega sam zapamtila baš zato što je bio najglasniji u vrijeđanju gospodina Podumljaka.
Bio je i gospodin Prežigalo, koji mi je tom prilikom dao i pozivnicu za promociju njegove prve zbirke pjesama, imam sve to sačuvano, i kasnije smo se vidjeli. S Prežigalom sam najviše razgovarala dok smo čekali Bandića.
Nakon što su me posjeli na čelo stola, Šostar me predstavio prisutnima i oni su me vrlo ugodno i lijepo primili, on je njima o meni govorio sve najbolje, i primjetila sam da je istaknuo da imamo zaštitarsku tvrtku i da smo suprug i ja vlasnici zaštitarske tvrtke.
Dok smo čekali Bandića oni su međusobno razgovarali, ja nisam slušala pažljivo taj razgovor, a ja sam razgovarala s gospodinom Prežigalom o poeziji, jer osim što je rekao da je gospodarstvenik predstavio se i kao pjesnik, pa smo malo pričali o poeziji.
U tom trenutku na vrata ulazi Bandić, to je inače moj prvi susret s gospodinom Bandićem. Ja ću biti iskrena, tog čovjeka nikad prije nisam doživljavala, niti mi je kao osoba bio bitan, niti sam o njemu na bilo koji način razmišljala, niti o onom njegovom pijanstvu, jednostavno nije bilo potrebe u mojem životu o jednoj takvoj osobi voditi bilo kakav razgovor, temu, ili bilo što drugo.
Znači, on je meni bio osoba kao bilo koja druga, i zato mi je ovaj susret s njim bio jedan šok, jer je normalno u takvom uredu da ćete na mjestu dogradonačelnika zateći jednu barem donekle pristojnu osobu.
Ali ja moram priznati da je on zaista glup. A to vam mogu reći i čak i tvrditi da je glup, njegovim smo glupostima svi svjedoci, a ja sam to vidjela na samom početku.
Dok je tada ulazio u sobu bio je nervozan, uzrujan, napet, i gledao me, i onda mu je Šostar kad se sa svima njima pozdravio rekao „To je Violeta, moja prijateljica o kojoj sam govorio, koju sam predložio da je ona najbolja za naš tim i može nam pomoći“.
Nakon toga Bandić je odmah pružio srdačno ruku, ali se vidjelo da je jako nervozan, i uopće nije sjeo s nama za stol, nego je cijelo vrijeme nervozno hodao između stolova i povremeno se naslanjao na svoj radni stol, kada je članovima tima izdavao zapovijedi.
Netko od prisutnih tada ga je pitao „Što je bilo, što se dogodilo“, jer nisu mogli dočekati što će čuti, jer je on prije vjerojatno bio na nekom sastanku.
Tada sam shvatila da je on bio na nekom sastanku u vezi gospodina Podumljaka, mada su njegovo ime u tom trenutku spomenuli samo jednom, pa sam shvatila o kome se radi.
Nakon što ga je jedan od prisutnih ponovno pitao što je bilo na tom sastanku Bandić je počeo odmah psovati, ali toliko odvratno i prostački.
Psovao je da „jebo pas mater tom baliji“, vikao je da je Podumljak strani plaćenik, da će on to riješiti, da je njemu već dosta njega, da s kojim će pravom njega prozivati netko tko je došao iz Bosne, zbog nekakvih pljački i ne znam čega.
Govorio je tolike gadosti, nema što nije rekao, i onda sam shvatila nakon što su mu se Kojić i ostali pridružili u vrijeđanju, te je Kojić rekao da će ga on osobno riješiti, da je dosta njima toga, ja tada gospodina Podumljaka nisam znala, shvatila sam da je njima taj predsjednik udruge, nisam tada niti znala točan naziv udruge, ali shvatila sam da im je Podumljak zagorčao život i da ga se jako boje.
Shvatila sam da se boje Podumljakovog postupanja i da oni ne završe iza rešetaka. To sam itekako shvatila. I da su spremni na sve. Ali shvatila sam iz tog razgovora i da su lopovi i da su zaista to počinili. Iz tog se ponašanja također vidjelo, jer ne bi pokazali toliki strahg i bojazan kroz ta silna vrijeđanja, da to nisu napravili.
Bandić je bjesnio, pjenio se, kao što to često čini, u jednom se trenutku naslonio na stol, okrenuo prema meni i rekao „Imate li vi koga da riješi tog gada? Novac nije u pitanju!“. Ja vam sada ne mogu opisati taj osjećaj kako sam se ja tada osjećala kad je on to rekao, svakom normalnom to bi bio šok.
Naći se na jednom sastanku gdje vi mislite da se radi o finim ljudima, civiliziranim, pristojnim i kulturnim, i onda čujete tako nešto.
Tada sam se počela osjećati nelagodno i osjećala sam odbojnost prema tim ljudima, dok sam slušala ta vrijeđanja po nacionalnoj osnovi i te strašne prijetnje. Kada mi se tako obrati, tim riječima, to me silno povrijedilo, jer ja sam tada imala zaštitarsku tvrtku, licencu smo dobili i ja kao fizička osoba, i tvrtka, po novom zakonu morali smo proći itekakve provjere, jer otvorili smo tvrtku za zaštitu osoba, a ne za takve radnje, kao što to rade neke tvrtke, tako da me taj Bandićev postupak posebno uvrijedio da mi netko ovako kaže da imam li ja koga, da novac nije u pitanju i da riješim tog gada. To je strašno.
U tom trenutku sam ustala, jer me Bandić tada takvim pitanjem svrstao na dno, baš na dno, ja sam se tada našla uvrijeđena. I izigranom, jer sam tako dovedena u ured, nepripremljena. Isti trenutak sam ustala i rekla sam im da ću ih sve do jednoga prijaviti, rekla sam im da to nije način stvari tako riješavati, da je ovo pravna država, da imaju pravni sustav.
Niti ne znam što sam im sve u bijesu i ljutnji rekla. U tom šoku. Rekla sam im da ukoliko se bilo što tom čovjeku dogodi da ću ih sve odreda prijaviti. Oni su za mene zločinci i ja to mogu reći nakon svega što sam prošla.
Kako je Šostar reagirao kada ste Vi ustali i napustili taj sastanak?
On je odmah izjurio za mnom van.
Dakle, vi apsolutno smatrate da je Milan Bandić u tom trenutku ozbiljno imao namjeru naručiti ubojstvo Munira Podumljaka?
Točno. Iz cijelog tog razgovora koji se tamo odvio, koji za mene nije razgovor, iz njihovog ponašanja, postupanja, te nakon što mi je rekao što je rekao, to je bilo potpuno jasno, i ja tamo više nisam imala što tražiti.
Šostar je odmah izašao za mnom i rekao za Bandića da se on tako ponaša i molio da se ne ljutim na njega.
Meni je žao da je Šostar takva kukavica i da se boji to javno priznati, jer se boji Milana Bandića, jer zna što ovaj radi, ali se Šostar boji jer zna da bi ga ovaj dao ubiti kad bi bilo što progovorio. Ali ja mislim da bi trebao progovoriti.
Što sad. Ako je činio to što je čino, Šostar neka prizna, bit će mu lakše u životu nego ovasko se nositi s tim.
Kako je Šostar reagirao kada je izašao za Vama nakon što ste Vi napustili taj sastanak?
Govorio je kako on osobno ništa nije kriv, kako on nema veze s tom pljačkom Crvenog križa. Rekla sam mu da mi ovo nije smio napraviti, ovako me dovesti, da ja nisam otvorila zaštitarsku tvrtku da bi radila ovakve radnje.
Šostar mi je odgovorio kako on to nije znao, kako nije znaš da će ovako ispasti na sastanku, molio me da mu oprostim jer nije znao da će Bandić tako odreagirati, da je to i inače njegov stil i nejgov način, da i inače tako reagira, ali je ponavljao kako on (Šostar) nema ništa s tim, da je njega Podumljak optužio za tu pljačku, a da on stvarno s tim nema ništa, da mu pomognem što da napravi, jer da mu je teško, da pustim ovu budalu što on melje (misleći na Bandića, op.a.), da je Bandić takav, da tako rješava stvari, da je to njegov način, ali da on tako ne želi rješavati.
Tada me kroz te moble i isprike Šostar privremeno uvjerio da nema ništa s tim, Šostar je jedini na tom sastanku bio pametan i šutio je, sjeli smo i razgovarali, te kada me pitao što da napravi, rekla sam mu „Gledaj, najbolje bi bilo, moj ti je savjet, otiđi do gospodina Podumljaka, razgovaraj s njim, reci mu što imaš, iznesi mu svoje stajalište, reci mu istinu, neka izvuče onda tebe a neka goni njih, ali mu to obrazloži, daj mu nekakve argumente, daj mu činjenice ako tebe nema nigdje. To ti je najbolje“.
Na to mi je Šostar odgovorio „Ma ja sam čuo da ti on nije dobar ni sa kim, on ni sa kim ne razgovara“.
Rekao mi je kako ja znam puno ljudi da probam naći nekoga tko zna gospodina Podumljaka, pa da on dođe nekako do njega i da razgovara s njim.
Rekla sam mu da mu je to najbolje, ako ga neće tužiti. A ako ga hoćeš tužiti, rekla sam Šostaru, mogu te povezati s odvjetnikom, iako i ti sigurno imaš odvjetnika, mogu te povezati sa svojim odvjetnikom.
Kada je Šostar s Vama razgovarao o Domu Crvenog križa na zagrebačkom Jarunu, on nikada nije nijekao da je do pljačke došlo, nego je samo tvrdio kako on nije umiješan?
Točno. Samo je vadio sebe. Iz svega što sam ja čula vezano za tu pljačku, kako to kažemo, Crvenog križa, po onom čemu sam ja svjedočila je nesporno da je taj Crveni križ opljačkan. Jer su dignuli toliku prašinu oko toga da su čak bili kadri i ubiti čovjeka. To je stvarno nešto što je van pameti i teško za povjerovati. I ja si stalno vrtim taj film o svemu tome što se dogodilo, jer je to zaista teško povjerovati. A pogotovo to da će netko biti toliko glup, zato kažem da je Bandić glup, da će to reći pred prisutnima.
Nakon nekog vremena Vi ste ipak cijeli ovaj slučaj, točnije pokušaj Milana Bandića da na tom sastanku naruči ubojstvo Munira Podumljaka prijavili nadležnim institucijama?
Jesam, sve sam prijavila, krajem 2006. i početkom 2007. godine. Nema gdje nisam podnijela prijave i na USKOK i policiji.
Prema Vašim saznanjima, što su oni poduzeli po Vašim prijavama?
Po mojim sam prijavama dobila samo jednu obavijest gospodina Bajića kako su prijave koje sam ja podnijela proslijeđene USKOK-u, i ja sad već dvije godine člekam na informaciju o tomu što su oni napravili, a Bajić m,i je tada odgovorio da su oni sve proslijedili USKOK-u i da je to u tijeku, te da ću o svemu dalje biti obaviještena.
Ali Vas USKOK nikada nije pozvao niti na saslušanje ni na davanje dodatnog iskaza?
Ne. Ni USKOK, niti policija, ni bilo tko drugi.
Ali Bandić i ekipa su doznali da ste Vi podnijeli prijavu?
Jesu, doznali su.
Jer, nakon prijave ste imali određenih problema zbog ovog slučaja, posebno nakon davanja iskaza na Općinskom sudu u Zagrebu?
Da, imali smo teških problema.
Možete li kratko opisati što Vam se događalo nakon što ste podnijeli prijavu o Bandićevom naručivanju ubojstva Munira Podumljaka?
Toga je toliko bilo, zaista previše toga, da kada bi ja to sve nabrojala, bilo bi to izuzetno puno materijala.
Dogodio se i napad na Vašu majku?
Točno, napad koji ja povezujem s prijetnjama koje sam tada primala.
Mama nije hodala ulicom, odnosno cestom, nego je pješačila širokim nogostupom, širokim skoro četiri metra.
Ljudi koji su to vidjeli rekli su da je sve bilo prazno i da je taj čovjek išao direktno na mamu, da ga je ona upozoravala da pazi da će je srušiti, on uopće nije išao od jednog kioska, nego je išao direktno prema mami s očitom namjerom da je sruši. I utvrđeno je da su joj nanešene teške tjelesne povrede.
Vi to povezujete s činjenicom da ste podnijeli prijavu protiv Bandića?
Točno. Do tada sam ja imala lijep, miran i normalan život.
Bojite li se u ovom trenutku za svoju i sigurnost svoje obitelji? Mislite li da su se oni spremni osvetiti Vama i Vašoj obitelji zbog Vašeg svjedočenja o njima?
Naravno da se bojim. Znam da su se spremni osvetiti, to sam vidjela i u ovom slučaju.
Razgovarao: Domagoj Margetić
U ekskluzivnom razgovoru za Necenzurirano.com Violeta Janjik otkriva detalje o tajnom sastanku u zagrebačkom Gradskom poglavarstvu, 2004. godine, na kojem je Milan Bandić preko nje pokušao naručiti ubojstvo civilnog aktivista i predsjednika udruge Partnerstvo za društveni razvoj Munira Podumljaka. „Shvatila sam da se boje Podumljakovog postupanja i da oni ne završe iza rešetaka. To sam itekako shvatila. I da su spremni na sve. Ali shvatila sam iz tog razgovora i da su lopovi i da su zaista to počinili. Iz tog se ponašanja također vidjelo, jer ne bi pokazali toliki strahg i bojazan kroz ta silna vrijeđanja, da to nisu napravili. Bandić je bjesnio, pjenio se, kao što to često čini, u jednom se trenutku naslonio na stol, okrenuo prema meni i rekao „Imate li vi koga da riješi tog gada? Novac nije u pitanju!“. Ja vam sada ne mogu opisati taj osjećaj kako sam se ja tada osjećala kad je on to rekao, svakom normalnom to bi bio šok“, opisuje Janjik u razgovoru za Necenzurirano.com.
Gospođo Janjik bili ste nazočni na sastanku na kojem je, prema Vašem svjedočenju Milan Bandić pokušao, preko Vas, u nazočnosti gospodina Šostara naručiti ubojstvo Munira Podumljaka. Možete li kratko opisati pod kojim okolnostima, kako je uopće došlo do tog sastanka, kako to da ste nazočili tom sastanku i što se točno događalo, kada je Bandić došao na taj sastanak?
To je bilo 2004. godine, tada sam se družila sa gospodinom Šostarom, tada smo bili prijatelji, družili smo se, znali smo razmjenjivati iskustva i savjete.
Jedan dan je došao i molio me da li bi došla u Poglavarstvo, Bandić je tada bio dogradonačelnik Grada Zagreba, i da imaju nekih problema, da je tim razgovarao međusobno, Šostar tada meni nije imenovao gospodina Podumljaka, ali je rekao da imaju nekakvih problema, da im cure informacije iz Poglavarstva, da je to za njih dosta strašno, da to za njih nije dobro, da su shvatili, govorio je u množini, da su shvatili d aim unutar kuće treba osoba od povjerenja, osoba koja zna s medijima, osoba koja će blokirati takve informacije, i takvu dokumentaciju koja ih prikazuje u takvom kontekstu, tako reći pljačkaša i lopova.
Ja sam na to rekla da moram vidjeti ponudu, što mi nude, koji bi bili moji uvjeti, jer ja sam tada imala zaštitarsku tvrtku i tvrtku za marketing, imali smo svoj privatni posao, koji je u to vrijeme i tada dobro radio i bili smo zadovoljni.
Gospodin Šostar je znao da mi imamo zaštitarsku tvrtku, te je između ostalog rekao: “Sve o tebi znam, imaš i licencu, provjerena si, znaš zaštititi ne samo osobe nego i neke podatke“.
Ja sam na to rekla, dobro, moram vidjeti uvjete, moram vidjeti što to je, jer ja ne želim stalni radni odnos, to ne dolazi u obzir, ali bi se možda mogli dogovoriti i vidjeti da ti pomognem (Šostaru).
Ja druge nisam znala uopće, ja sam sve ostale koji su bili prisutni upoznala toga dana. Do tada ja njih nikada vidjela nisam.
ja sam došla na dan kada je bilo dogovoreno, to je bilo odmah sljedeći dan nakon ovog razgovora sa Šostarom, on mi je javio mogu li doći sutradan oko devet ili deset sati k njemu u ured, pa ćemo otići do Bandića, odnosno kako ga on zove do Milana, da sjednemo.
Došla sam u dogovoreno vrijeme kod Šostara, sjeli smo se, nakon čega je on rekao „Ajmo odmah, jer čekaju nas“. Ja sam ga pitala tko će sve biti na sastanku, na što mi je Šostar rekao „Ma vidjeti ćeš, mi smo ti ekipa, divni ljudi, vidjeti ćeš, čekaju nas pa idemo da ne kasnimo“.
Tako da smo odmah otišli u sobu kod Bandića, u njegov tadašnji ured dogradonačelnika. Kada smo ušli, onda su oni mene posjeli, unutra je bilo četvero ili petero osoba, Bio je Kojić, zadužen za financije, njega se sjećam, njega sam zapamtila baš zato što je bio najglasniji u vrijeđanju gospodina Podumljaka.
Bio je i gospodin Prežigalo, koji mi je tom prilikom dao i pozivnicu za promociju njegove prve zbirke pjesama, imam sve to sačuvano, i kasnije smo se vidjeli. S Prežigalom sam najviše razgovarala dok smo čekali Bandića.
Nakon što su me posjeli na čelo stola, Šostar me predstavio prisutnima i oni su me vrlo ugodno i lijepo primili, on je njima o meni govorio sve najbolje, i primjetila sam da je istaknuo da imamo zaštitarsku tvrtku i da smo suprug i ja vlasnici zaštitarske tvrtke.
Dok smo čekali Bandića oni su međusobno razgovarali, ja nisam slušala pažljivo taj razgovor, a ja sam razgovarala s gospodinom Prežigalom o poeziji, jer osim što je rekao da je gospodarstvenik predstavio se i kao pjesnik, pa smo malo pričali o poeziji.
U tom trenutku na vrata ulazi Bandić, to je inače moj prvi susret s gospodinom Bandićem. Ja ću biti iskrena, tog čovjeka nikad prije nisam doživljavala, niti mi je kao osoba bio bitan, niti sam o njemu na bilo koji način razmišljala, niti o onom njegovom pijanstvu, jednostavno nije bilo potrebe u mojem životu o jednoj takvoj osobi voditi bilo kakav razgovor, temu, ili bilo što drugo.
Znači, on je meni bio osoba kao bilo koja druga, i zato mi je ovaj susret s njim bio jedan šok, jer je normalno u takvom uredu da ćete na mjestu dogradonačelnika zateći jednu barem donekle pristojnu osobu.
Ali ja moram priznati da je on zaista glup. A to vam mogu reći i čak i tvrditi da je glup, njegovim smo glupostima svi svjedoci, a ja sam to vidjela na samom početku.
Dok je tada ulazio u sobu bio je nervozan, uzrujan, napet, i gledao me, i onda mu je Šostar kad se sa svima njima pozdravio rekao „To je Violeta, moja prijateljica o kojoj sam govorio, koju sam predložio da je ona najbolja za naš tim i može nam pomoći“.
Nakon toga Bandić je odmah pružio srdačno ruku, ali se vidjelo da je jako nervozan, i uopće nije sjeo s nama za stol, nego je cijelo vrijeme nervozno hodao između stolova i povremeno se naslanjao na svoj radni stol, kada je članovima tima izdavao zapovijedi.
Netko od prisutnih tada ga je pitao „Što je bilo, što se dogodilo“, jer nisu mogli dočekati što će čuti, jer je on prije vjerojatno bio na nekom sastanku.
Tada sam shvatila da je on bio na nekom sastanku u vezi gospodina Podumljaka, mada su njegovo ime u tom trenutku spomenuli samo jednom, pa sam shvatila o kome se radi.
Nakon što ga je jedan od prisutnih ponovno pitao što je bilo na tom sastanku Bandić je počeo odmah psovati, ali toliko odvratno i prostački.
Psovao je da „jebo pas mater tom baliji“, vikao je da je Podumljak strani plaćenik, da će on to riješiti, da je njemu već dosta njega, da s kojim će pravom njega prozivati netko tko je došao iz Bosne, zbog nekakvih pljački i ne znam čega.
Govorio je tolike gadosti, nema što nije rekao, i onda sam shvatila nakon što su mu se Kojić i ostali pridružili u vrijeđanju, te je Kojić rekao da će ga on osobno riješiti, da je dosta njima toga, ja tada gospodina Podumljaka nisam znala, shvatila sam da je njima taj predsjednik udruge, nisam tada niti znala točan naziv udruge, ali shvatila sam da im je Podumljak zagorčao život i da ga se jako boje.
Shvatila sam da se boje Podumljakovog postupanja i da oni ne završe iza rešetaka. To sam itekako shvatila. I da su spremni na sve. Ali shvatila sam iz tog razgovora i da su lopovi i da su zaista to počinili. Iz tog se ponašanja također vidjelo, jer ne bi pokazali toliki strahg i bojazan kroz ta silna vrijeđanja, da to nisu napravili.
Bandić je bjesnio, pjenio se, kao što to često čini, u jednom se trenutku naslonio na stol, okrenuo prema meni i rekao „Imate li vi koga da riješi tog gada? Novac nije u pitanju!“. Ja vam sada ne mogu opisati taj osjećaj kako sam se ja tada osjećala kad je on to rekao, svakom normalnom to bi bio šok.
Naći se na jednom sastanku gdje vi mislite da se radi o finim ljudima, civiliziranim, pristojnim i kulturnim, i onda čujete tako nešto.
Tada sam se počela osjećati nelagodno i osjećala sam odbojnost prema tim ljudima, dok sam slušala ta vrijeđanja po nacionalnoj osnovi i te strašne prijetnje. Kada mi se tako obrati, tim riječima, to me silno povrijedilo, jer ja sam tada imala zaštitarsku tvrtku, licencu smo dobili i ja kao fizička osoba, i tvrtka, po novom zakonu morali smo proći itekakve provjere, jer otvorili smo tvrtku za zaštitu osoba, a ne za takve radnje, kao što to rade neke tvrtke, tako da me taj Bandićev postupak posebno uvrijedio da mi netko ovako kaže da imam li ja koga, da novac nije u pitanju i da riješim tog gada. To je strašno.
U tom trenutku sam ustala, jer me Bandić tada takvim pitanjem svrstao na dno, baš na dno, ja sam se tada našla uvrijeđena. I izigranom, jer sam tako dovedena u ured, nepripremljena. Isti trenutak sam ustala i rekla sam im da ću ih sve do jednoga prijaviti, rekla sam im da to nije način stvari tako riješavati, da je ovo pravna država, da imaju pravni sustav.
Niti ne znam što sam im sve u bijesu i ljutnji rekla. U tom šoku. Rekla sam im da ukoliko se bilo što tom čovjeku dogodi da ću ih sve odreda prijaviti. Oni su za mene zločinci i ja to mogu reći nakon svega što sam prošla.
Kako je Šostar reagirao kada ste Vi ustali i napustili taj sastanak?
On je odmah izjurio za mnom van.
Dakle, vi apsolutno smatrate da je Milan Bandić u tom trenutku ozbiljno imao namjeru naručiti ubojstvo Munira Podumljaka?
Točno. Iz cijelog tog razgovora koji se tamo odvio, koji za mene nije razgovor, iz njihovog ponašanja, postupanja, te nakon što mi je rekao što je rekao, to je bilo potpuno jasno, i ja tamo više nisam imala što tražiti.
Šostar je odmah izašao za mnom i rekao za Bandića da se on tako ponaša i molio da se ne ljutim na njega.
Meni je žao da je Šostar takva kukavica i da se boji to javno priznati, jer se boji Milana Bandića, jer zna što ovaj radi, ali se Šostar boji jer zna da bi ga ovaj dao ubiti kad bi bilo što progovorio. Ali ja mislim da bi trebao progovoriti.
Što sad. Ako je činio to što je čino, Šostar neka prizna, bit će mu lakše u životu nego ovasko se nositi s tim.
Kako je Šostar reagirao kada je izašao za Vama nakon što ste Vi napustili taj sastanak?
Govorio je kako on osobno ništa nije kriv, kako on nema veze s tom pljačkom Crvenog križa. Rekla sam mu da mi ovo nije smio napraviti, ovako me dovesti, da ja nisam otvorila zaštitarsku tvrtku da bi radila ovakve radnje.
Šostar mi je odgovorio kako on to nije znao, kako nije znaš da će ovako ispasti na sastanku, molio me da mu oprostim jer nije znao da će Bandić tako odreagirati, da je to i inače njegov stil i nejgov način, da i inače tako reagira, ali je ponavljao kako on (Šostar) nema ništa s tim, da je njega Podumljak optužio za tu pljačku, a da on stvarno s tim nema ništa, da mu pomognem što da napravi, jer da mu je teško, da pustim ovu budalu što on melje (misleći na Bandića, op.a.), da je Bandić takav, da tako rješava stvari, da je to njegov način, ali da on tako ne želi rješavati.
Tada me kroz te moble i isprike Šostar privremeno uvjerio da nema ništa s tim, Šostar je jedini na tom sastanku bio pametan i šutio je, sjeli smo i razgovarali, te kada me pitao što da napravi, rekla sam mu „Gledaj, najbolje bi bilo, moj ti je savjet, otiđi do gospodina Podumljaka, razgovaraj s njim, reci mu što imaš, iznesi mu svoje stajalište, reci mu istinu, neka izvuče onda tebe a neka goni njih, ali mu to obrazloži, daj mu nekakve argumente, daj mu činjenice ako tebe nema nigdje. To ti je najbolje“.
Na to mi je Šostar odgovorio „Ma ja sam čuo da ti on nije dobar ni sa kim, on ni sa kim ne razgovara“.
Rekao mi je kako ja znam puno ljudi da probam naći nekoga tko zna gospodina Podumljaka, pa da on dođe nekako do njega i da razgovara s njim.
Rekla sam mu da mu je to najbolje, ako ga neće tužiti. A ako ga hoćeš tužiti, rekla sam Šostaru, mogu te povezati s odvjetnikom, iako i ti sigurno imaš odvjetnika, mogu te povezati sa svojim odvjetnikom.
Kada je Šostar s Vama razgovarao o Domu Crvenog križa na zagrebačkom Jarunu, on nikada nije nijekao da je do pljačke došlo, nego je samo tvrdio kako on nije umiješan?
Točno. Samo je vadio sebe. Iz svega što sam ja čula vezano za tu pljačku, kako to kažemo, Crvenog križa, po onom čemu sam ja svjedočila je nesporno da je taj Crveni križ opljačkan. Jer su dignuli toliku prašinu oko toga da su čak bili kadri i ubiti čovjeka. To je stvarno nešto što je van pameti i teško za povjerovati. I ja si stalno vrtim taj film o svemu tome što se dogodilo, jer je to zaista teško povjerovati. A pogotovo to da će netko biti toliko glup, zato kažem da je Bandić glup, da će to reći pred prisutnima.
Nakon nekog vremena Vi ste ipak cijeli ovaj slučaj, točnije pokušaj Milana Bandića da na tom sastanku naruči ubojstvo Munira Podumljaka prijavili nadležnim institucijama?
Jesam, sve sam prijavila, krajem 2006. i početkom 2007. godine. Nema gdje nisam podnijela prijave i na USKOK i policiji.
Prema Vašim saznanjima, što su oni poduzeli po Vašim prijavama?
Po mojim sam prijavama dobila samo jednu obavijest gospodina Bajića kako su prijave koje sam ja podnijela proslijeđene USKOK-u, i ja sad već dvije godine člekam na informaciju o tomu što su oni napravili, a Bajić m,i je tada odgovorio da su oni sve proslijedili USKOK-u i da je to u tijeku, te da ću o svemu dalje biti obaviještena.
Ali Vas USKOK nikada nije pozvao niti na saslušanje ni na davanje dodatnog iskaza?
Ne. Ni USKOK, niti policija, ni bilo tko drugi.
Ali Bandić i ekipa su doznali da ste Vi podnijeli prijavu?
Jesu, doznali su.
Jer, nakon prijave ste imali određenih problema zbog ovog slučaja, posebno nakon davanja iskaza na Općinskom sudu u Zagrebu?
Da, imali smo teških problema.
Možete li kratko opisati što Vam se događalo nakon što ste podnijeli prijavu o Bandićevom naručivanju ubojstva Munira Podumljaka?
Toga je toliko bilo, zaista previše toga, da kada bi ja to sve nabrojala, bilo bi to izuzetno puno materijala.
Dogodio se i napad na Vašu majku?
Točno, napad koji ja povezujem s prijetnjama koje sam tada primala.
Mama nije hodala ulicom, odnosno cestom, nego je pješačila širokim nogostupom, širokim skoro četiri metra.
Ljudi koji su to vidjeli rekli su da je sve bilo prazno i da je taj čovjek išao direktno na mamu, da ga je ona upozoravala da pazi da će je srušiti, on uopće nije išao od jednog kioska, nego je išao direktno prema mami s očitom namjerom da je sruši. I utvrđeno je da su joj nanešene teške tjelesne povrede.
Vi to povezujete s činjenicom da ste podnijeli prijavu protiv Bandića?
Točno. Do tada sam ja imala lijep, miran i normalan život.
Bojite li se u ovom trenutku za svoju i sigurnost svoje obitelji? Mislite li da su se oni spremni osvetiti Vama i Vašoj obitelji zbog Vašeg svjedočenja o njima?
Naravno da se bojim. Znam da su se spremni osvetiti, to sam vidjela i u ovom slučaju.
Razgovarao: Domagoj Margetić
petak, siječnja 08, 2010
Uskok priprema optužni prijedlog protiv Bandića za slučaj "Krašograd"
PROTIV Milana Bandića trenutno se vodi 21 postupak po kaznenim prijavama, a kako doznajemo slučaj "Krašograd" mogao bi biti prvi slučaj koji izravno tereti zagrebačkog gradonačelnika. Prema informacijama Indexa, koordinirana istraga MUP-a, Uskoka i DORH-a u kojoj je sudjelovala i Porezna uprava pri samom je kraju.
"Krašograd" pri samom kraju
Podsjetimo, afera "Krašograd" vezana je za zemljišta između Grada i dvije tek osnovane tvrtke, Karantena i Mala ulaganja, na čelu kojih su studenti. U spornoj razmjeni Zagreb je dao 20.000 četvornih metara zemljišta uz Maksimirsku cestu za 35.000 četvornih metara u Sesvetskom Kraljevcu. Zemljište u Maksimiru procijenjeno je na 321 eura po četvornom metru, a parcela u Sesvetskom Kraljevcu na 185 eura.
U sklopu slučaja "Krašograd" ispituju se i prijetnje prema ljudima koji su otkrili mutne radnje, a prijetnje se povezuju sa čelnim ljudima Zagreba i tadašnjeg vrha Zagrebačkog holdinga.
Zagrepčanka nije okončana
Drugi slučaj koji je i dalje predmet iznimnog interesa istražnih organa svakako je slučaj Zagrepčanke, a i dalje se ispituju svi aspekti kupovine, a kasnije i prodaje tog atraktivnog zemljišta, što na koncu nije ni realizirano, odnosno IGH je odustao od kupovine. Istražni postupak, za slučaj koji Bandić voli reći da je njegov posao stoljeća, i dalje se vodi.
Kupnja stana u Bužanovoj
Policija i dalje nije zatvorila slučaj kupnje stana u Bužanovoj ulici. Ispituju se svi aspekti kupovine, kao i uvjeti koje je zagrebačkih gradonačelnik dobio od Hypo Banke.
Slučajevi prenamjene zemljišta
Pod posebnom lupom su istrage vezane uz zamjene zemljišta kao i prenamjene te nagodbe. Tako i dalje traje istražni postupak za spornu zamjena zemljišta u Resniku. Naime, kako doznajemo sumnja se u mešetaranje, a slučaj je izravno povezan s gradonačelnikom Bandićem kao i s bivšim čelnim čovjekom Holdinga Ljubičićem. Riječ je o zemljištu kojega su kupile osobe izravno povezane sa čelnim dvojcem iz Grada Zagreba, a kupci su Darko Turopoljac i Nino Đondić koji su zajedno s trećim partnerom trebali zaraditi najmanje 16 milijuna eura. Grad Zagreb prenamijenio je to zemljište u građevinsku zonu što je izuzetno pogodovalo novim vlasnicima.
Robni terminali, Rytec
Kada smo kod zemljišta, tu je svakako i slučaj zemljišta Robnih terminala kao i slučaj vezan oko sumnjive prodaje zemljišta Zagrebačkih cesta iz 2005. godine. Izravno je povezana tvrtka Rytac Ivane Bitange i Ines Krmpot koja je kupila 2196 četvornih metara za 60 eura po četvornom metru. Krmpot je jedna od nećakinja Ljubičića, a Rytec je zemljište kasnije prodao po cijeni od 104 eura.
Upleten i Todorić
Priča oko zemljišta nije gotova, jer se i dalje istražuje slučaj zamjene zemljišta Grada Zagreba i tvrtke Maestro gradnja. Pod istragom je i zamjena zemljišta između Grada Zagreba i tvrtke Grokomp nekretnine iza koje stoji Ivica Todorić. Grokomp je dobio atraktivno zemljište na križanju Vukovarske i Heinzelove ulice, neposredno pokraj Agrokorova Superkonzuma, a grad Zagreb ostao je praznih rukava. Slučaj nagodbe prema tvrtki Cios također još uvijek nije okončan, kao ni slučaj zamjene zemljišta u korist Zagrebačke nadbiskupije.
Zagrebačke ceste, priča za sada bez kraja
Dosje Zagrebačke ceste, također nije zaključen, a i dalje se ispituju sve radnje vezane uz poslovne odnose u toj tvrtki, koje su i dovele do premlaćivanja Igora Rađenovića. Dio je, kako doznajemo predan Općinskom državnom odvjetništvu, no cijeli slučaj još uvijek nije zaključen. U toj istrazi izravno se vežu Bandić i Ljubičić.
Poslovi koje je od Grada Zagreba dobivala tvrtka Tigra na čijem je čelu Bandićev kum Milan Penava, u policiji, Uskoku i DORH-u objedinjeni su u jedan slučaj. Pod posebnim povećalom istražnih organa su slučajevi: "Paviljon", "Potok", "WC", Montažna kučica", "Gupčeva zvijezda".
Bandićev kum u Paviljonu
Slučaj Paviljon i dalje je predmet interesa policije. Natječaj za radove na 70 kvadratnih metara velikom paviljonu dobilo je Penavino poduzeće, a njegova ponuda glasila je na dva milijuna kuna, oko tridesetak tisuća kuna po obnovljenom kvadratu prostora. Kad je dobila natječaj, Tigra je posao dodijelila podizvođaču - poduzeću Vigraf. Ova tvrtka zapravo je obnovila paviljon u Nazorovom parku, a za svoj rad Tigri je naplatila 630 tisuća kuna. Razlika od 1.4 išla je u Penavin džep.
Slučaj Potok
Slučaj Potok vezan je za sanaciju potoka Črnomerec - Vrbani bez javnog natječaja, pod opravdanjem hitnosti zbog klizanja terena, a u žiži interesa je opet Tigra. Vodoprivreda je dodjelila osam milijuna kuna vrijedne poslove Tigri, a isplaćuje joj tri milijuna kuna. I sve uz obrazloženje da se radi o direktnom dogovoru između grada i Holdinga. Predmet istrage je 5 milijuna kuna koji su nestali.
Gupčeva zvijezda
Slučaj Gupčeve zvijezde spominjao se u medijima, a on je i dalje predmet istrage. Riječ je o tome da je obnovu jedne jedine tramvajske nadstrešnice na Gupčevoj zvijezdi tvrtka Tigra od Grada Zagreba naplatila 1,2 milijuna kuna. Jedan metar kvadratni sanacije ove nadstrešnice tako je koštao 43,6 tisuća kuna. Ispituje se kako je moguća tolika razlika u cijeni.
Zlatni WC
Izgradnja dva montažna nužnika na okretištima tramvaja Dubrava i Dubec, odnosno slučaj "WC", objedinjen je u dosjeu koji istražuje poslove koje povezuju Penavu i Bandića. Tada je radove od zagrebačke administracije dobila tvrtka Gredelj, a Penavina Tigra ovaj put pojavila se kao podizvođač radova. Predmet interesa je cijena od osamdesetak tisuća kuna po kvadratu WC-a.
Montažne kućice i Crveni križ
Gradnja montažnih kućica na okretištu tramvaja Črnomerec, također se nalazi u "debelom" spisu koji ispituje Tigru i Bandića. Gradnja je plaćena 2,97 milijuna kuna, a cijena kvadrata montažne limenke iznosila je oko 35 tisuća kuna po kvadratu. Ispituje se, naravno cijena. Tigra se spominje u slučaju izgradnje zgrade Crvenog križa u Novom vinodolskom kojeg je također dobila ta tvrtke.
Pogodbe
Od ostalih slučajeva koji su dalje predmet interesa policije i gdje istražne radnje i dalje traju su i pogodovanje tvrtki Aerotel na Aerodromu Lučko. Slučaj Princess koje se veže uz Violetu Janjik također i dalje je predmet istrage. Isto tako istražne radnje oko prijave Srpske pravoslavne Crkve i prijave vezane za Cvjetni trg i dalje traju.
Nadstrešnice
Među posljednjim slučajevima koji su došli pod ruke DORH-a, USKOK-a i MUP-a svakako je izgradnja nadstrešnica na autobusnim i tramvajskim stajalištima u gradu Zagrebu. Ispituje se kako je moguće da jednu nadstrešnicu Grad Zagreb plaća 96.000 kuna što je 27.000 kuna više od stvarne cijene. U natječaju je tako primjerice tražen kvalitetniji inoks, a korišten je lošiji i jeftiniji inoks. Cijena je ostala ista. Sporni su i temelji, jer stvarna cijena postavljanja temelja je 10 milijuna kuna, a naplaćeno je 1,3 milijarde kuna. Ispituje se poslovanje tvrtke Gamont kao izvođača radova kao i Gredelja.
Uskok priprema optužni prijedlog protiv Bandića za slučaj "Krašograd"
PROTIV Milana Bandića trenutno se vodi 21 postupak po kaznenim prijavama, a kako doznajemo slučaj "Krašograd" mogao bi biti prvi slučaj koji izravno tereti zagrebačkog gradonačelnika. Prema informacijama Indexa, koordinirana istraga MUP-a, Uskoka i DORH-a u kojoj je sudjelovala i Porezna uprava pri samom je kraju.
"Krašograd" pri samom kraju
Podsjetimo, afera "Krašograd" vezana je za zemljišta između Grada i dvije tek osnovane tvrtke, Karantena i Mala ulaganja, na čelu kojih su studenti. U spornoj razmjeni Zagreb je dao 20.000 četvornih metara zemljišta uz Maksimirsku cestu za 35.000 četvornih metara u Sesvetskom Kraljevcu. Zemljište u Maksimiru procijenjeno je na 321 eura po četvornom metru, a parcela u Sesvetskom Kraljevcu na 185 eura.
U sklopu slučaja "Krašograd" ispituju se i prijetnje prema ljudima koji su otkrili mutne radnje, a prijetnje se povezuju sa čelnim ljudima Zagreba i tadašnjeg vrha Zagrebačkog holdinga.
Zagrepčanka nije okončana
Drugi slučaj koji je i dalje predmet iznimnog interesa istražnih organa svakako je slučaj Zagrepčanke, a i dalje se ispituju svi aspekti kupovine, a kasnije i prodaje tog atraktivnog zemljišta, što na koncu nije ni realizirano, odnosno IGH je odustao od kupovine. Istražni postupak, za slučaj koji Bandić voli reći da je njegov posao stoljeća, i dalje se vodi.
Kupnja stana u Bužanovoj
Policija i dalje nije zatvorila slučaj kupnje stana u Bužanovoj ulici. Ispituju se svi aspekti kupovine, kao i uvjeti koje je zagrebačkih gradonačelnik dobio od Hypo Banke.
Slučajevi prenamjene zemljišta
Pod posebnom lupom su istrage vezane uz zamjene zemljišta kao i prenamjene te nagodbe. Tako i dalje traje istražni postupak za spornu zamjena zemljišta u Resniku. Naime, kako doznajemo sumnja se u mešetaranje, a slučaj je izravno povezan s gradonačelnikom Bandićem kao i s bivšim čelnim čovjekom Holdinga Ljubičićem. Riječ je o zemljištu kojega su kupile osobe izravno povezane sa čelnim dvojcem iz Grada Zagreba, a kupci su Darko Turopoljac i Nino Đondić koji su zajedno s trećim partnerom trebali zaraditi najmanje 16 milijuna eura. Grad Zagreb prenamijenio je to zemljište u građevinsku zonu što je izuzetno pogodovalo novim vlasnicima.
Robni terminali, Rytec
Kada smo kod zemljišta, tu je svakako i slučaj zemljišta Robnih terminala kao i slučaj vezan oko sumnjive prodaje zemljišta Zagrebačkih cesta iz 2005. godine. Izravno je povezana tvrtka Rytac Ivane Bitange i Ines Krmpot koja je kupila 2196 četvornih metara za 60 eura po četvornom metru. Krmpot je jedna od nećakinja Ljubičića, a Rytec je zemljište kasnije prodao po cijeni od 104 eura.
Upleten i Todorić
Priča oko zemljišta nije gotova, jer se i dalje istražuje slučaj zamjene zemljišta Grada Zagreba i tvrtke Maestro gradnja. Pod istragom je i zamjena zemljišta između Grada Zagreba i tvrtke Grokomp nekretnine iza koje stoji Ivica Todorić. Grokomp je dobio atraktivno zemljište na križanju Vukovarske i Heinzelove ulice, neposredno pokraj Agrokorova Superkonzuma, a grad Zagreb ostao je praznih rukava. Slučaj nagodbe prema tvrtki Cios također još uvijek nije okončan, kao ni slučaj zamjene zemljišta u korist Zagrebačke nadbiskupije.
Zagrebačke ceste, priča za sada bez kraja
Dosje Zagrebačke ceste, također nije zaključen, a i dalje se ispituju sve radnje vezane uz poslovne odnose u toj tvrtki, koje su i dovele do premlaćivanja Igora Rađenovića. Dio je, kako doznajemo predan Općinskom državnom odvjetništvu, no cijeli slučaj još uvijek nije zaključen. U toj istrazi izravno se vežu Bandić i Ljubičić.
Poslovi koje je od Grada Zagreba dobivala tvrtka Tigra na čijem je čelu Bandićev kum Milan Penava, u policiji, Uskoku i DORH-u objedinjeni su u jedan slučaj. Pod posebnim povećalom istražnih organa su slučajevi: "Paviljon", "Potok", "WC", Montažna kučica", "Gupčeva zvijezda".
Bandićev kum u Paviljonu
Slučaj Paviljon i dalje je predmet interesa policije. Natječaj za radove na 70 kvadratnih metara velikom paviljonu dobilo je Penavino poduzeće, a njegova ponuda glasila je na dva milijuna kuna, oko tridesetak tisuća kuna po obnovljenom kvadratu prostora. Kad je dobila natječaj, Tigra je posao dodijelila podizvođaču - poduzeću Vigraf. Ova tvrtka zapravo je obnovila paviljon u Nazorovom parku, a za svoj rad Tigri je naplatila 630 tisuća kuna. Razlika od 1.4 išla je u Penavin džep.
Slučaj Potok
Slučaj Potok vezan je za sanaciju potoka Črnomerec - Vrbani bez javnog natječaja, pod opravdanjem hitnosti zbog klizanja terena, a u žiži interesa je opet Tigra. Vodoprivreda je dodjelila osam milijuna kuna vrijedne poslove Tigri, a isplaćuje joj tri milijuna kuna. I sve uz obrazloženje da se radi o direktnom dogovoru između grada i Holdinga. Predmet istrage je 5 milijuna kuna koji su nestali.
Gupčeva zvijezda
Slučaj Gupčeve zvijezde spominjao se u medijima, a on je i dalje predmet istrage. Riječ je o tome da je obnovu jedne jedine tramvajske nadstrešnice na Gupčevoj zvijezdi tvrtka Tigra od Grada Zagreba naplatila 1,2 milijuna kuna. Jedan metar kvadratni sanacije ove nadstrešnice tako je koštao 43,6 tisuća kuna. Ispituje se kako je moguća tolika razlika u cijeni.
Zlatni WC
Izgradnja dva montažna nužnika na okretištima tramvaja Dubrava i Dubec, odnosno slučaj "WC", objedinjen je u dosjeu koji istražuje poslove koje povezuju Penavu i Bandića. Tada je radove od zagrebačke administracije dobila tvrtka Gredelj, a Penavina Tigra ovaj put pojavila se kao podizvođač radova. Predmet interesa je cijena od osamdesetak tisuća kuna po kvadratu WC-a.
Montažne kućice i Crveni križ
Gradnja montažnih kućica na okretištu tramvaja Črnomerec, također se nalazi u "debelom" spisu koji ispituje Tigru i Bandića. Gradnja je plaćena 2,97 milijuna kuna, a cijena kvadrata montažne limenke iznosila je oko 35 tisuća kuna po kvadratu. Ispituje se, naravno cijena. Tigra se spominje u slučaju izgradnje zgrade Crvenog križa u Novom vinodolskom kojeg je također dobila ta tvrtke.
Pogodbe
Od ostalih slučajeva koji su dalje predmet interesa policije i gdje istražne radnje i dalje traju su i pogodovanje tvrtki Aerotel na Aerodromu Lučko. Slučaj Princess koje se veže uz Violetu Janjik također i dalje je predmet istrage. Isto tako istražne radnje oko prijave Srpske pravoslavne Crkve i prijave vezane za Cvjetni trg i dalje traju.
Nadstrešnice
Među posljednjim slučajevima koji su došli pod ruke DORH-a, USKOK-a i MUP-a svakako je izgradnja nadstrešnica na autobusnim i tramvajskim stajalištima u gradu Zagrebu. Ispituje se kako je moguće da jednu nadstrešnicu Grad Zagreb plaća 96.000 kuna što je 27.000 kuna više od stvarne cijene. U natječaju je tako primjerice tražen kvalitetniji inoks, a korišten je lošiji i jeftiniji inoks. Cijena je ostala ista. Sporni su i temelji, jer stvarna cijena postavljanja temelja je 10 milijuna kuna, a naplaćeno je 1,3 milijarde kuna. Ispituje se poslovanje tvrtke Gamont kao izvođača radova kao i Gredelja.
četvrtak, siječnja 07, 2010
Očitovanje Violete Janjik: Istina je, Bandić je naručio ubojstvo Munira Podumljaka!
"Istina je, da je Milan Bandić pokušao naručiti ubojstvo Munira Podumljaka, predsjednika udruge Partnerstvo za društveni razvoj. Dakle, svaka riječ koju smo moj suprug Ante i ja iznijeli kao svedoci u sudskom postupku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem: IX-K-61/07 je istina. Inače, to nije prvi puta da sam o tome izvjestila tijela kaznenog progona. Prvi puta pred kraj 2006. godine u usmenom razgovoru s predstavnicima USKOK-a i MUP-a RH, a drugi puta početkom 2007. u pismenom obliku, putem udruge Partnerstvo za društveni razvoj. I do dana današnjeg nije nitko ni mene niti bilo kojeg drugog svjedoka navedenih zbivanja pozvao ni na obavijesni razgovor. To nam govori o pravu i pravdi u ovoj državi. To nam govori o „jednakosti“ među građankama i građanima. To nam govori da su već jako dugo građanin Milan Bandić i njegovi bliski suradnici „jednakiji“ od drugih. I to nam govori da ćemo glasom za Milana Bandića, podržati status jednakijih i nedodirljivih. A poslije ćemo se žaliti kako u ovoj državi ništa ne valja. Sami smo si krivi", navodi u svojem očtiovanju za javnost Violeta Janjik. Necenzurirano.com očitovanje Violete Janjik ekskluzivno objavljuje u cijelosti.
Istina je!
"Drage moje sugrađanke i sugrađani,
svjesna da ne reagiranjem spram javnosti u važnim trenutcima odluke za dobrobit nas, dobrobit zemlje i dobro općenito, mogu nastati velike posljedice, da nastaju okolnosti u kojima se svi poslije kajemo i od kojih svi trpimo, odlučih se javnosti kazati ISTINU. Iznijeti svoje svjedočenje i saznanja o događajima o kojima danas s nevjericom raspravljate, nakon što je moje svjedočenje objavljeno na necenzurirano.com.
Istina je, da je Milan Bandić pokušao naručiti ubojstvo Munira Podumljaka, predsjednika udruge Partnerstvo za društveni razvoj. Dakle, svaka riječ koju smo moj suprug Ante i ja iznijeli kao svedoci u sudskom postupku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem: IX-K-61/07 je istina. Inače, to nije prvi puta da sam o tome izvjestila tijela kaznenog progona. Prvi puta pred kraj 2006. godine u usmenom razgovoru s predstavnicima USKOK-a i MUP-a RH, a drugi puta početkom 2007. u pismenom obliku, putem udruge Partnerstvo za društveni razvoj. I do dana današnjeg nije nitko ni mene niti bilo kojeg drugog svjedoka navedenih zbivanja pozvao ni na obavijesni razgovor. To nam govori o pravu i pravdi u ovoj državi. To nam govori o „jednakosti“ među građankama i građanima. To nam govori da su već jako dugo građanin Milan Bandić i njegovi bliski suradnici „jednakiji“ od drugih. I to nam govori da ćemo glasom za Milana Bandića, podržati status jednakijih i nedodirljivih. A poslije ćemo se žaliti kako u ovoj državi ništa ne valja. Sami smo si krivi.
Za sve one koji sumnjaju da bi Milan Bandić „mogao tako nešto napraviti“, imam jaku želju da kažem dao bog da isto dožive, pa valjda povjeruju, ali neću. Neću jer znam što su sve Milan Bandić, Zvonimir Šostar (igrač iz sjene i na ovim izborima) te ostali u „stožeru“ u stanju napraviti prosječnom stanovniku, Republike Hrvatske. Znam što su napravili meni i ljudima koje poznajem. Ne bi stalo u tri knjige.
Znam da će ovo moje pismo ponovno imati prvu asocijaciju na „striptizetu“ i slične afere o kojima su novinari pisali vezano uz moje ime. I iz tog razloga moram Vas drage sugrađanke i sugrađani upozoriti na jednu činjenicu, ne postoji niti jedna afera vezana uz Viloetu i Antu Janjik o kojoj se pisalo prije kasne 2006 i početka 2007, kad su i izašle navedene fotografije. Dakle, do tada smo moja obitelj i ja bili uzorni građani.
Tek nakon što sam Zvonimira Šostara i Milana Bandića i još neke dužnosnike prijavila nadležnim tijelima kaznenog progona, tek nakon tog čina pokrenuta je lavina novinskih natpisa, kreiranih u uredima paraobavještajnih savjetnika današnjeg predsjedničkog kandidata. Niti jedan novinar do sad nije obratio pažnju na tu činjenicu. Kao što je malo koji novinar obratio pažnju na činjenicu da se Zvonimir Šostar na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu ispričao za iznesene klevete na moj račun i račun mog supruga, uključujući i tvrdnju da sam ja plasirala fotografije medijima.
Zvonimir Šostar je bio prijatelj moje obitelji, godinama. I, ako sam već bila kriminalka kako kaže, kako to da to nisam bila prije te kobne 2006. i kako to da on mene nikada nije prijavio niti za jedno kazneno djelo, a kao osobi koja radi u državnoj administraciji, bila mu je obaveza isto učiniti ako je imao kakvih saznanja. Nije ih imao.
„Saznanja“ su kreirali paraobavještajni timovi, i njima su zabavljali javnost sve dok Bandić-Šostarove afere iz tog perioda nisu izblijedile.
Istina je da su Milan Bandić i Zvonimir Šostar činili djela za koja trebaju kazneno odgovarati. Istina je da su preko mene htjeli naručiti ubojstvo Munira Podumljaka. Istina je da sam ih prijavila i da po toj prijavi nadležna tijela nisu ništa napravila. Istina je da je nerad i zaštita kriminala koju su na ovaj način tijela kaznenog progona pružila Milanu Bandiću dovela do falsificiranja volje naroda na izborima. Sve to je Istina i za tu istinu sam spremna snositi sankcije.
Nadam se da će svi oni koji znaju a šute, reći što znaju i time obaviti svoju građanski dužnost. Dužnost savjesti. I na taj način, omogućiti narodu da istinom dođu do pravde".
Violeta Janjik
Očitovanje Violete Janjik: Istina je, Bandić je naručio ubojstvo Munira Podumljaka!
"Istina je, da je Milan Bandić pokušao naručiti ubojstvo Munira Podumljaka, predsjednika udruge Partnerstvo za društveni razvoj. Dakle, svaka riječ koju smo moj suprug Ante i ja iznijeli kao svedoci u sudskom postupku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem: IX-K-61/07 je istina. Inače, to nije prvi puta da sam o tome izvjestila tijela kaznenog progona. Prvi puta pred kraj 2006. godine u usmenom razgovoru s predstavnicima USKOK-a i MUP-a RH, a drugi puta početkom 2007. u pismenom obliku, putem udruge Partnerstvo za društveni razvoj. I do dana današnjeg nije nitko ni mene niti bilo kojeg drugog svjedoka navedenih zbivanja pozvao ni na obavijesni razgovor. To nam govori o pravu i pravdi u ovoj državi. To nam govori o „jednakosti“ među građankama i građanima. To nam govori da su već jako dugo građanin Milan Bandić i njegovi bliski suradnici „jednakiji“ od drugih. I to nam govori da ćemo glasom za Milana Bandića, podržati status jednakijih i nedodirljivih. A poslije ćemo se žaliti kako u ovoj državi ništa ne valja. Sami smo si krivi", navodi u svojem očtiovanju za javnost Violeta Janjik. Necenzurirano.com očitovanje Violete Janjik ekskluzivno objavljuje u cijelosti.
Istina je!
"Drage moje sugrađanke i sugrađani,
svjesna da ne reagiranjem spram javnosti u važnim trenutcima odluke za dobrobit nas, dobrobit zemlje i dobro općenito, mogu nastati velike posljedice, da nastaju okolnosti u kojima se svi poslije kajemo i od kojih svi trpimo, odlučih se javnosti kazati ISTINU. Iznijeti svoje svjedočenje i saznanja o događajima o kojima danas s nevjericom raspravljate, nakon što je moje svjedočenje objavljeno na necenzurirano.com.
Istina je, da je Milan Bandić pokušao naručiti ubojstvo Munira Podumljaka, predsjednika udruge Partnerstvo za društveni razvoj. Dakle, svaka riječ koju smo moj suprug Ante i ja iznijeli kao svedoci u sudskom postupku pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem: IX-K-61/07 je istina. Inače, to nije prvi puta da sam o tome izvjestila tijela kaznenog progona. Prvi puta pred kraj 2006. godine u usmenom razgovoru s predstavnicima USKOK-a i MUP-a RH, a drugi puta početkom 2007. u pismenom obliku, putem udruge Partnerstvo za društveni razvoj. I do dana današnjeg nije nitko ni mene niti bilo kojeg drugog svjedoka navedenih zbivanja pozvao ni na obavijesni razgovor. To nam govori o pravu i pravdi u ovoj državi. To nam govori o „jednakosti“ među građankama i građanima. To nam govori da su već jako dugo građanin Milan Bandić i njegovi bliski suradnici „jednakiji“ od drugih. I to nam govori da ćemo glasom za Milana Bandića, podržati status jednakijih i nedodirljivih. A poslije ćemo se žaliti kako u ovoj državi ništa ne valja. Sami smo si krivi.
Za sve one koji sumnjaju da bi Milan Bandić „mogao tako nešto napraviti“, imam jaku želju da kažem dao bog da isto dožive, pa valjda povjeruju, ali neću. Neću jer znam što su sve Milan Bandić, Zvonimir Šostar (igrač iz sjene i na ovim izborima) te ostali u „stožeru“ u stanju napraviti prosječnom stanovniku, Republike Hrvatske. Znam što su napravili meni i ljudima koje poznajem. Ne bi stalo u tri knjige.
Znam da će ovo moje pismo ponovno imati prvu asocijaciju na „striptizetu“ i slične afere o kojima su novinari pisali vezano uz moje ime. I iz tog razloga moram Vas drage sugrađanke i sugrađani upozoriti na jednu činjenicu, ne postoji niti jedna afera vezana uz Viloetu i Antu Janjik o kojoj se pisalo prije kasne 2006 i početka 2007, kad su i izašle navedene fotografije. Dakle, do tada smo moja obitelj i ja bili uzorni građani.
Tek nakon što sam Zvonimira Šostara i Milana Bandića i još neke dužnosnike prijavila nadležnim tijelima kaznenog progona, tek nakon tog čina pokrenuta je lavina novinskih natpisa, kreiranih u uredima paraobavještajnih savjetnika današnjeg predsjedničkog kandidata. Niti jedan novinar do sad nije obratio pažnju na tu činjenicu. Kao što je malo koji novinar obratio pažnju na činjenicu da se Zvonimir Šostar na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu ispričao za iznesene klevete na moj račun i račun mog supruga, uključujući i tvrdnju da sam ja plasirala fotografije medijima.
Zvonimir Šostar je bio prijatelj moje obitelji, godinama. I, ako sam već bila kriminalka kako kaže, kako to da to nisam bila prije te kobne 2006. i kako to da on mene nikada nije prijavio niti za jedno kazneno djelo, a kao osobi koja radi u državnoj administraciji, bila mu je obaveza isto učiniti ako je imao kakvih saznanja. Nije ih imao.
„Saznanja“ su kreirali paraobavještajni timovi, i njima su zabavljali javnost sve dok Bandić-Šostarove afere iz tog perioda nisu izblijedile.
Istina je da su Milan Bandić i Zvonimir Šostar činili djela za koja trebaju kazneno odgovarati. Istina je da su preko mene htjeli naručiti ubojstvo Munira Podumljaka. Istina je da sam ih prijavila i da po toj prijavi nadležna tijela nisu ništa napravila. Istina je da je nerad i zaštita kriminala koju su na ovaj način tijela kaznenog progona pružila Milanu Bandiću dovela do falsificiranja volje naroda na izborima. Sve to je Istina i za tu istinu sam spremna snositi sankcije.
Nadam se da će svi oni koji znaju a šute, reći što znaju i time obaviti svoju građanski dužnost. Dužnost savjesti. I na taj način, omogućiti narodu da istinom dođu do pravde".
Violeta Janjik
.jpg)
.jpg)
Bandiću podrška ratnog zločinca
ZAGREB - Eskadron smrti što ga je početkom devedesetih organizirao Tomislav Merčep, tadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova “za policijski rezervni sastav”, u Pakračkoj je poljani držao svoj mali koncentracioni logor gdje su likvidirali Srbe nakon torture, bičevanja električnim kabelima i mučenja elektrošokovima, na zvjerskim sadističkim seansama što otkrivaju patološku prirodu počinitelja.
Merčepov zločinački butik
Logor je imao dvojaku funkciju: “vojno-političku”, za zastrašivanje i protjerivanje nepoćudnog stanovništva, te “privatno-poduzetničku”, kao gnijezdo bande kriminalaca koji su ljude otimali radi iznude, pljačke ili nastranog iživljavanja. Etničko čišćenje i reket u pakračkom kraju, odakle je rodom predsjednica hrvatske Vlade, organizirao je, dakle, dužnosnik Tuđmanove vlasti.
No, Tomislav Merčep nije u zatvoru, niti mu se sudi - naprotiv, pojavio se na konferenciji za štampu Milana Bandića pa mu dao političku podršku. Kandidat za predsjednika do kraja se osramotio i razotkrio kad je tu potporu prihvatio.
Merčepov eskadron smrti okupio je među sitnim kriminalcima po Zagorju i Zagrebu podministrov “poručnik” Munib Suljić. Bili su tu Stipe Manđarelo, vlasnik cirkusa i lunaparka, inače stari policijski doušnik, te mladi Siniša Rimac, koji će se poslije pročuti nečuvenim zlodjelima. Suljić ih je doveo u bazu na Zagrebačkom velesajmu, gdje su se tada motali svakovrsni likovi.
“Inženjer” Tomica Merčep, patuljasti zlikovac iz Borova sela, koji je kao šef HDZ-a u Vukovaru u Borovu selu započeo etničke sukobe (pa ga je Manolić dao uhapsiti i dovesti u Zagreb, gdje ga je na slobodu pustio Gojko Šušak), tu je pak osnovao svoj zločinački butik.
U ono vrijeme Zagrebom su kružile priče kako se od Tomice i njegove skupine komančerosa može naručiti svašta, od iznuda ili bilo kakva reketaška usluga, pa i do puno gorih i opasnijih stvari. Merčepova skupina navodno je po narudžbi izvršila ubojstvo mesarskog prekupca Milana Zeca. Zec je bio predratni veletrgovac, Srbin s dobrim vezama u ondašnjoj policiji, a Spajić ga je sad, u novim okolnostima, namjeravao istisnuti. Skupina koju su predvodili Suljić i Rimac upala je noću u Zečevu kuću, pa njega, njegovu ženu i dvanaestogodišnju kćer Aleksandru odvukla na Sljeme, gdje su ih pobili hicima iz automatskog oružja. Djevojčicu je ubio Rimac.
Zločin je imao velik odjek u štampi, čak i u to surovo ratno doba. Policija je ekspeditivno provela istragu te začas otkrila počinitelje. Sve su ih osim Merčepa bacili u haps, a Manđarelo je uredno propjevao i zamjenik državnog javnog odvjetnika, Anto Nobilo, sačinio je debelu optužnicu. No, državni odvjetnik Vladimir Šeks odredio je da se uhićeni puste, jer su iskaz s priznanjem dali bez prisustva advokata.
Globus pokvario klanje
Da se malo sklone, otišli su u Gospić - onamo ih je odveo Miro Laco, oficir SIS-a, pripadnik Šuškove emigrantske organizacije HDP, koji će puno godina kasnije postati Bandićev funkcionar u Poglavarstvu, zamjenik šefa gradske vodoprivrede (koji je u aferi sa zatrovanom vodom pripomenuo jednoj novinarki da bi se, ako nastavi gnjaviti, mogla utopiti u nekom od vodocrpilišta). On će naposljetku Bandiću služiti kao čovjek za vezu s braniteljskim udrugama, koji mu je na konferenciju za štampu i doveo ratnog zločinca Merčepa.
U Gospiću, merčepovci su igrali samo drugorazrednu ulogu, jer je tu stvari vodio drugi hadepeovski tim na čelu s Tihomirom Oreškovićem te Mirkom Norcem (i njega je doveo Laco!). Vidjevši da neće ništa moći gepiti, te da se tu previše puca, merčepovci su se prebacili u Pakračku poljanu, u pozadinu zapadnoslavonske bojišnice, gdje je ostalo dosta Srba koje se mogli unosno podvrgnuti teroru. No, opet im je posao pokvarila štampa - priču o Pakračkoj poljani objavio je Globus, dok je Feral Tribune puno kasnije donio svjedočanstvo jednog od sudionika koji se pokajao. Je li Merčep tada uhapšen i suđen?
Zašto se Merčepu ne sudi
Nije. Suđen je izdavač Globusa koji je Merčepu platio odštetu zbog neutemeljenog navoda u jednom potpisu pod sliku u članku koji je izašao na nekoliko stranica, potkrijepljen obilnom dokumentacijom.
Merčep je kasnije osnovao braniteljsku federaciju pa se mirno bavio braniteljskim reketom. Sve bi bilo u redu da se nije precijenio pa na hadezeovskoj konvenciji istupio protiv Franje Tuđmana. Odmah su ga izbacili iz stranke, a i Gojko Šušak ga se odrekao.
Pokušao je još malo izreketirati nove nezavisne novine koje su bile upravo izašle - Nacional - pa je oteo mene i pokojnog Pukanića, te nam pokušao izvući sto tisuća maraka. Dotle je Rimac postao pukovnik u odredu Šuškove tjelesne straže.
Kad je nova Račanova vlada preuzela vlast, na prvoj konferenciji za štampu koju je novi premijer održao ja sam postavio prvo novinarsko pitanje: “Namjeravate li uhapsiti Merčepa?” Račan se vidno uznemirio, pa odgovorio da to nije posao vlade, nego pravosuđa. Haški istražitelji dugo su sa mnom razgovarali o Merčepu, dok su pripremali slučaj koji naposljetku nije završio u Haagu, nego je dostavljen hrvatskom državnom odvjetništvu, gdje mu se do sada gubi trag.
Merčep je bio pomoćnik ministra Ivana Jarnjaka koji je preko svojih veza na policiji koordinirao “antihaški lobi” još kao opozicijski zastupnik - s idejom da se ne pravi nepotrebna šteta, da se ne otvaraju problemi, ne otkrivaju bokovi. Jer, tko mora u Haag, neka ide, ali nećemo se valjda još između sebe glođati i progoniti…
Skrivanje na neodređeno
Tomica je, u svakom slučaju, vrlo neugodan svjedok. Stvar je potencijalno skandalozna. Kad je postao Sanaderov šef tajne političke operative, Jarnjakovi su resursi bili gotovo neograničeni, pa se stvar mogla zataškati na neodređeno vrijeme. Sad je zagorski politico postao najpouzdaniji suradnik Jadranke Kosor.
A ni Šeks koji kontrolira pravosuđe pa ne dopušta, recimo, da se potpišu sporazumi s Bosnom o uzajamnom izručenju osuđenih za zločine, kako Glavaš ne bi završio u buturi, neće se suglasiti s progonom. Dakle, dok je ove vlade, Merčep će biti na slobodi. A ako predsjednik postane Bandić, možda će još dobiti i kakvog Jelačića ili Trpimira da ga s lentom nosi u svečanim prigodama.
Merčepova pojava na Bandićevoj konferenciji za štampu djelovala je zaista sablasno. Podsjetila je na sablasne likove iz tog hrvatskog thrillera: zeleni patuljasti goblin Tomica Merčep, avetinjski Stipe Manđarelo u lancima, s cirkuskim tigrom, povampireni Munib Suljić i cijela ekipa utvara pakračkog eskadrona smrti...
Merčepov zločinački butikLogor je imao dvojaku funkciju: “vojno-političku”, za zastrašivanje i protjerivanje nepoćudnog stanovništva, te “privatno-poduzetničku”, kao gnijezdo bande kriminalaca koji su ljude otimali radi iznude, pljačke ili nastranog iživljavanja. Etničko čišćenje i reket u pakračkom kraju, odakle je rodom predsjednica hrvatske Vlade, organizirao je, dakle, dužnosnik Tuđmanove vlasti.
No, Tomislav Merčep nije u zatvoru, niti mu se sudi - naprotiv, pojavio se na konferenciji za štampu Milana Bandića pa mu dao političku podršku. Kandidat za predsjednika do kraja se osramotio i razotkrio kad je tu potporu prihvatio.
Merčepov eskadron smrti okupio je među sitnim kriminalcima po Zagorju i Zagrebu podministrov “poručnik” Munib Suljić. Bili su tu Stipe Manđarelo, vlasnik cirkusa i lunaparka, inače stari policijski doušnik, te mladi Siniša Rimac, koji će se poslije pročuti nečuvenim zlodjelima. Suljić ih je doveo u bazu na Zagrebačkom velesajmu, gdje su se tada motali svakovrsni likovi.
“Inženjer” Tomica Merčep, patuljasti zlikovac iz Borova sela, koji je kao šef HDZ-a u Vukovaru u Borovu selu započeo etničke sukobe (pa ga je Manolić dao uhapsiti i dovesti u Zagreb, gdje ga je na slobodu pustio Gojko Šušak), tu je pak osnovao svoj zločinački butik.
U ono vrijeme Zagrebom su kružile priče kako se od Tomice i njegove skupine komančerosa može naručiti svašta, od iznuda ili bilo kakva reketaška usluga, pa i do puno gorih i opasnijih stvari. Merčepova skupina navodno je po narudžbi izvršila ubojstvo mesarskog prekupca Milana Zeca. Zec je bio predratni veletrgovac, Srbin s dobrim vezama u ondašnjoj policiji, a Spajić ga je sad, u novim okolnostima, namjeravao istisnuti. Skupina koju su predvodili Suljić i Rimac upala je noću u Zečevu kuću, pa njega, njegovu ženu i dvanaestogodišnju kćer Aleksandru odvukla na Sljeme, gdje su ih pobili hicima iz automatskog oružja. Djevojčicu je ubio Rimac.
Zločin je imao velik odjek u štampi, čak i u to surovo ratno doba. Policija je ekspeditivno provela istragu te začas otkrila počinitelje. Sve su ih osim Merčepa bacili u haps, a Manđarelo je uredno propjevao i zamjenik državnog javnog odvjetnika, Anto Nobilo, sačinio je debelu optužnicu. No, državni odvjetnik Vladimir Šeks odredio je da se uhićeni puste, jer su iskaz s priznanjem dali bez prisustva advokata.
Globus pokvario klanje
Da se malo sklone, otišli su u Gospić - onamo ih je odveo Miro Laco, oficir SIS-a, pripadnik Šuškove emigrantske organizacije HDP, koji će puno godina kasnije postati Bandićev funkcionar u Poglavarstvu, zamjenik šefa gradske vodoprivrede (koji je u aferi sa zatrovanom vodom pripomenuo jednoj novinarki da bi se, ako nastavi gnjaviti, mogla utopiti u nekom od vodocrpilišta). On će naposljetku Bandiću služiti kao čovjek za vezu s braniteljskim udrugama, koji mu je na konferenciju za štampu i doveo ratnog zločinca Merčepa.
U Gospiću, merčepovci su igrali samo drugorazrednu ulogu, jer je tu stvari vodio drugi hadepeovski tim na čelu s Tihomirom Oreškovićem te Mirkom Norcem (i njega je doveo Laco!). Vidjevši da neće ništa moći gepiti, te da se tu previše puca, merčepovci su se prebacili u Pakračku poljanu, u pozadinu zapadnoslavonske bojišnice, gdje je ostalo dosta Srba koje se mogli unosno podvrgnuti teroru. No, opet im je posao pokvarila štampa - priču o Pakračkoj poljani objavio je Globus, dok je Feral Tribune puno kasnije donio svjedočanstvo jednog od sudionika koji se pokajao. Je li Merčep tada uhapšen i suđen?
Zašto se Merčepu ne sudi
Nije. Suđen je izdavač Globusa koji je Merčepu platio odštetu zbog neutemeljenog navoda u jednom potpisu pod sliku u članku koji je izašao na nekoliko stranica, potkrijepljen obilnom dokumentacijom.
Merčep je kasnije osnovao braniteljsku federaciju pa se mirno bavio braniteljskim reketom. Sve bi bilo u redu da se nije precijenio pa na hadezeovskoj konvenciji istupio protiv Franje Tuđmana. Odmah su ga izbacili iz stranke, a i Gojko Šušak ga se odrekao.
Pokušao je još malo izreketirati nove nezavisne novine koje su bile upravo izašle - Nacional - pa je oteo mene i pokojnog Pukanića, te nam pokušao izvući sto tisuća maraka. Dotle je Rimac postao pukovnik u odredu Šuškove tjelesne straže.
Kad je nova Račanova vlada preuzela vlast, na prvoj konferenciji za štampu koju je novi premijer održao ja sam postavio prvo novinarsko pitanje: “Namjeravate li uhapsiti Merčepa?” Račan se vidno uznemirio, pa odgovorio da to nije posao vlade, nego pravosuđa. Haški istražitelji dugo su sa mnom razgovarali o Merčepu, dok su pripremali slučaj koji naposljetku nije završio u Haagu, nego je dostavljen hrvatskom državnom odvjetništvu, gdje mu se do sada gubi trag.
Merčep je bio pomoćnik ministra Ivana Jarnjaka koji je preko svojih veza na policiji koordinirao “antihaški lobi” još kao opozicijski zastupnik - s idejom da se ne pravi nepotrebna šteta, da se ne otvaraju problemi, ne otkrivaju bokovi. Jer, tko mora u Haag, neka ide, ali nećemo se valjda još između sebe glođati i progoniti…
Skrivanje na neodređeno
Tomica je, u svakom slučaju, vrlo neugodan svjedok. Stvar je potencijalno skandalozna. Kad je postao Sanaderov šef tajne političke operative, Jarnjakovi su resursi bili gotovo neograničeni, pa se stvar mogla zataškati na neodređeno vrijeme. Sad je zagorski politico postao najpouzdaniji suradnik Jadranke Kosor.
A ni Šeks koji kontrolira pravosuđe pa ne dopušta, recimo, da se potpišu sporazumi s Bosnom o uzajamnom izručenju osuđenih za zločine, kako Glavaš ne bi završio u buturi, neće se suglasiti s progonom. Dakle, dok je ove vlade, Merčep će biti na slobodi. A ako predsjednik postane Bandić, možda će još dobiti i kakvog Jelačića ili Trpimira da ga s lentom nosi u svečanim prigodama.
Merčepova pojava na Bandićevoj konferenciji za štampu djelovala je zaista sablasno. Podsjetila je na sablasne likove iz tog hrvatskog thrillera: zeleni patuljasti goblin Tomica Merčep, avetinjski Stipe Manđarelo u lancima, s cirkuskim tigrom, povampireni Munib Suljić i cijela ekipa utvara pakračkog eskadrona smrti...
Bandiću podrška ratnog zločinca
ZAGREB - Eskadron smrti što ga je početkom devedesetih organizirao Tomislav Merčep, tadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova “za policijski rezervni sastav”, u Pakračkoj je poljani držao svoj mali koncentracioni logor gdje su likvidirali Srbe nakon torture, bičevanja električnim kabelima i mučenja elektrošokovima, na zvjerskim sadističkim seansama što otkrivaju patološku prirodu počinitelja.Merčepov zločinački butik
Logor je imao dvojaku funkciju: “vojno-političku”, za zastrašivanje i protjerivanje nepoćudnog stanovništva, te “privatno-poduzetničku”, kao gnijezdo bande kriminalaca koji su ljude otimali radi iznude, pljačke ili nastranog iživljavanja. Etničko čišćenje i reket u pakračkom kraju, odakle je rodom predsjednica hrvatske Vlade, organizirao je, dakle, dužnosnik Tuđmanove vlasti.
No, Tomislav Merčep nije u zatvoru, niti mu se sudi - naprotiv, pojavio se na konferenciji za štampu Milana Bandića pa mu dao političku podršku. Kandidat za predsjednika do kraja se osramotio i razotkrio kad je tu potporu prihvatio.
Merčepov eskadron smrti okupio je među sitnim kriminalcima po Zagorju i Zagrebu podministrov “poručnik” Munib Suljić. Bili su tu Stipe Manđarelo, vlasnik cirkusa i lunaparka, inače stari policijski doušnik, te mladi Siniša Rimac, koji će se poslije pročuti nečuvenim zlodjelima. Suljić ih je doveo u bazu na Zagrebačkom velesajmu, gdje su se tada motali svakovrsni likovi.
“Inženjer” Tomica Merčep, patuljasti zlikovac iz Borova sela, koji je kao šef HDZ-a u Vukovaru u Borovu selu započeo etničke sukobe (pa ga je Manolić dao uhapsiti i dovesti u Zagreb, gdje ga je na slobodu pustio Gojko Šušak), tu je pak osnovao svoj zločinački butik.
U ono vrijeme Zagrebom su kružile priče kako se od Tomice i njegove skupine komančerosa može naručiti svašta, od iznuda ili bilo kakva reketaška usluga, pa i do puno gorih i opasnijih stvari. Merčepova skupina navodno je po narudžbi izvršila ubojstvo mesarskog prekupca Milana Zeca. Zec je bio predratni veletrgovac, Srbin s dobrim vezama u ondašnjoj policiji, a Spajić ga je sad, u novim okolnostima, namjeravao istisnuti. Skupina koju su predvodili Suljić i Rimac upala je noću u Zečevu kuću, pa njega, njegovu ženu i dvanaestogodišnju kćer Aleksandru odvukla na Sljeme, gdje su ih pobili hicima iz automatskog oružja. Djevojčicu je ubio Rimac.
Zločin je imao velik odjek u štampi, čak i u to surovo ratno doba. Policija je ekspeditivno provela istragu te začas otkrila počinitelje. Sve su ih osim Merčepa bacili u haps, a Manđarelo je uredno propjevao i zamjenik državnog javnog odvjetnika, Anto Nobilo, sačinio je debelu optužnicu. No, državni odvjetnik Vladimir Šeks odredio je da se uhićeni puste, jer su iskaz s priznanjem dali bez prisustva advokata.
Globus pokvario klanje
Da se malo sklone, otišli su u Gospić - onamo ih je odveo Miro Laco, oficir SIS-a, pripadnik Šuškove emigrantske organizacije HDP, koji će puno godina kasnije postati Bandićev funkcionar u Poglavarstvu, zamjenik šefa gradske vodoprivrede (koji je u aferi sa zatrovanom vodom pripomenuo jednoj novinarki da bi se, ako nastavi gnjaviti, mogla utopiti u nekom od vodocrpilišta). On će naposljetku Bandiću služiti kao čovjek za vezu s braniteljskim udrugama, koji mu je na konferenciju za štampu i doveo ratnog zločinca Merčepa.
U Gospiću, merčepovci su igrali samo drugorazrednu ulogu, jer je tu stvari vodio drugi hadepeovski tim na čelu s Tihomirom Oreškovićem te Mirkom Norcem (i njega je doveo Laco!). Vidjevši da neće ništa moći gepiti, te da se tu previše puca, merčepovci su se prebacili u Pakračku poljanu, u pozadinu zapadnoslavonske bojišnice, gdje je ostalo dosta Srba koje se mogli unosno podvrgnuti teroru. No, opet im je posao pokvarila štampa - priču o Pakračkoj poljani objavio je Globus, dok je Feral Tribune puno kasnije donio svjedočanstvo jednog od sudionika koji se pokajao. Je li Merčep tada uhapšen i suđen?
Zašto se Merčepu ne sudi
Nije. Suđen je izdavač Globusa koji je Merčepu platio odštetu zbog neutemeljenog navoda u jednom potpisu pod sliku u članku koji je izašao na nekoliko stranica, potkrijepljen obilnom dokumentacijom.
Merčep je kasnije osnovao braniteljsku federaciju pa se mirno bavio braniteljskim reketom. Sve bi bilo u redu da se nije precijenio pa na hadezeovskoj konvenciji istupio protiv Franje Tuđmana. Odmah su ga izbacili iz stranke, a i Gojko Šušak ga se odrekao.
Pokušao je još malo izreketirati nove nezavisne novine koje su bile upravo izašle - Nacional - pa je oteo mene i pokojnog Pukanića, te nam pokušao izvući sto tisuća maraka. Dotle je Rimac postao pukovnik u odredu Šuškove tjelesne straže.
Kad je nova Račanova vlada preuzela vlast, na prvoj konferenciji za štampu koju je novi premijer održao ja sam postavio prvo novinarsko pitanje: “Namjeravate li uhapsiti Merčepa?” Račan se vidno uznemirio, pa odgovorio da to nije posao vlade, nego pravosuđa. Haški istražitelji dugo su sa mnom razgovarali o Merčepu, dok su pripremali slučaj koji naposljetku nije završio u Haagu, nego je dostavljen hrvatskom državnom odvjetništvu, gdje mu se do sada gubi trag.
Merčep je bio pomoćnik ministra Ivana Jarnjaka koji je preko svojih veza na policiji koordinirao “antihaški lobi” još kao opozicijski zastupnik - s idejom da se ne pravi nepotrebna šteta, da se ne otvaraju problemi, ne otkrivaju bokovi. Jer, tko mora u Haag, neka ide, ali nećemo se valjda još između sebe glođati i progoniti…
Skrivanje na neodređeno
Tomica je, u svakom slučaju, vrlo neugodan svjedok. Stvar je potencijalno skandalozna. Kad je postao Sanaderov šef tajne političke operative, Jarnjakovi su resursi bili gotovo neograničeni, pa se stvar mogla zataškati na neodređeno vrijeme. Sad je zagorski politico postao najpouzdaniji suradnik Jadranke Kosor.
A ni Šeks koji kontrolira pravosuđe pa ne dopušta, recimo, da se potpišu sporazumi s Bosnom o uzajamnom izručenju osuđenih za zločine, kako Glavaš ne bi završio u buturi, neće se suglasiti s progonom. Dakle, dok je ove vlade, Merčep će biti na slobodi. A ako predsjednik postane Bandić, možda će još dobiti i kakvog Jelačića ili Trpimira da ga s lentom nosi u svečanim prigodama.
Merčepova pojava na Bandićevoj konferenciji za štampu djelovala je zaista sablasno. Podsjetila je na sablasne likove iz tog hrvatskog thrillera: zeleni patuljasti goblin Tomica Merčep, avetinjski Stipe Manđarelo u lancima, s cirkuskim tigrom, povampireni Munib Suljić i cijela ekipa utvara pakračkog eskadrona smrti...
Merčepov zločinački butikLogor je imao dvojaku funkciju: “vojno-političku”, za zastrašivanje i protjerivanje nepoćudnog stanovništva, te “privatno-poduzetničku”, kao gnijezdo bande kriminalaca koji su ljude otimali radi iznude, pljačke ili nastranog iživljavanja. Etničko čišćenje i reket u pakračkom kraju, odakle je rodom predsjednica hrvatske Vlade, organizirao je, dakle, dužnosnik Tuđmanove vlasti.
No, Tomislav Merčep nije u zatvoru, niti mu se sudi - naprotiv, pojavio se na konferenciji za štampu Milana Bandića pa mu dao političku podršku. Kandidat za predsjednika do kraja se osramotio i razotkrio kad je tu potporu prihvatio.
Merčepov eskadron smrti okupio je među sitnim kriminalcima po Zagorju i Zagrebu podministrov “poručnik” Munib Suljić. Bili su tu Stipe Manđarelo, vlasnik cirkusa i lunaparka, inače stari policijski doušnik, te mladi Siniša Rimac, koji će se poslije pročuti nečuvenim zlodjelima. Suljić ih je doveo u bazu na Zagrebačkom velesajmu, gdje su se tada motali svakovrsni likovi.
“Inženjer” Tomica Merčep, patuljasti zlikovac iz Borova sela, koji je kao šef HDZ-a u Vukovaru u Borovu selu započeo etničke sukobe (pa ga je Manolić dao uhapsiti i dovesti u Zagreb, gdje ga je na slobodu pustio Gojko Šušak), tu je pak osnovao svoj zločinački butik.
U ono vrijeme Zagrebom su kružile priče kako se od Tomice i njegove skupine komančerosa može naručiti svašta, od iznuda ili bilo kakva reketaška usluga, pa i do puno gorih i opasnijih stvari. Merčepova skupina navodno je po narudžbi izvršila ubojstvo mesarskog prekupca Milana Zeca. Zec je bio predratni veletrgovac, Srbin s dobrim vezama u ondašnjoj policiji, a Spajić ga je sad, u novim okolnostima, namjeravao istisnuti. Skupina koju su predvodili Suljić i Rimac upala je noću u Zečevu kuću, pa njega, njegovu ženu i dvanaestogodišnju kćer Aleksandru odvukla na Sljeme, gdje su ih pobili hicima iz automatskog oružja. Djevojčicu je ubio Rimac.
Zločin je imao velik odjek u štampi, čak i u to surovo ratno doba. Policija je ekspeditivno provela istragu te začas otkrila počinitelje. Sve su ih osim Merčepa bacili u haps, a Manđarelo je uredno propjevao i zamjenik državnog javnog odvjetnika, Anto Nobilo, sačinio je debelu optužnicu. No, državni odvjetnik Vladimir Šeks odredio je da se uhićeni puste, jer su iskaz s priznanjem dali bez prisustva advokata.
Globus pokvario klanje
Da se malo sklone, otišli su u Gospić - onamo ih je odveo Miro Laco, oficir SIS-a, pripadnik Šuškove emigrantske organizacije HDP, koji će puno godina kasnije postati Bandićev funkcionar u Poglavarstvu, zamjenik šefa gradske vodoprivrede (koji je u aferi sa zatrovanom vodom pripomenuo jednoj novinarki da bi se, ako nastavi gnjaviti, mogla utopiti u nekom od vodocrpilišta). On će naposljetku Bandiću služiti kao čovjek za vezu s braniteljskim udrugama, koji mu je na konferenciju za štampu i doveo ratnog zločinca Merčepa.
U Gospiću, merčepovci su igrali samo drugorazrednu ulogu, jer je tu stvari vodio drugi hadepeovski tim na čelu s Tihomirom Oreškovićem te Mirkom Norcem (i njega je doveo Laco!). Vidjevši da neće ništa moći gepiti, te da se tu previše puca, merčepovci su se prebacili u Pakračku poljanu, u pozadinu zapadnoslavonske bojišnice, gdje je ostalo dosta Srba koje se mogli unosno podvrgnuti teroru. No, opet im je posao pokvarila štampa - priču o Pakračkoj poljani objavio je Globus, dok je Feral Tribune puno kasnije donio svjedočanstvo jednog od sudionika koji se pokajao. Je li Merčep tada uhapšen i suđen?
Zašto se Merčepu ne sudi
Nije. Suđen je izdavač Globusa koji je Merčepu platio odštetu zbog neutemeljenog navoda u jednom potpisu pod sliku u članku koji je izašao na nekoliko stranica, potkrijepljen obilnom dokumentacijom.
Merčep je kasnije osnovao braniteljsku federaciju pa se mirno bavio braniteljskim reketom. Sve bi bilo u redu da se nije precijenio pa na hadezeovskoj konvenciji istupio protiv Franje Tuđmana. Odmah su ga izbacili iz stranke, a i Gojko Šušak ga se odrekao.
Pokušao je još malo izreketirati nove nezavisne novine koje su bile upravo izašle - Nacional - pa je oteo mene i pokojnog Pukanića, te nam pokušao izvući sto tisuća maraka. Dotle je Rimac postao pukovnik u odredu Šuškove tjelesne straže.
Kad je nova Račanova vlada preuzela vlast, na prvoj konferenciji za štampu koju je novi premijer održao ja sam postavio prvo novinarsko pitanje: “Namjeravate li uhapsiti Merčepa?” Račan se vidno uznemirio, pa odgovorio da to nije posao vlade, nego pravosuđa. Haški istražitelji dugo su sa mnom razgovarali o Merčepu, dok su pripremali slučaj koji naposljetku nije završio u Haagu, nego je dostavljen hrvatskom državnom odvjetništvu, gdje mu se do sada gubi trag.
Merčep je bio pomoćnik ministra Ivana Jarnjaka koji je preko svojih veza na policiji koordinirao “antihaški lobi” još kao opozicijski zastupnik - s idejom da se ne pravi nepotrebna šteta, da se ne otvaraju problemi, ne otkrivaju bokovi. Jer, tko mora u Haag, neka ide, ali nećemo se valjda još između sebe glođati i progoniti…
Skrivanje na neodređeno
Tomica je, u svakom slučaju, vrlo neugodan svjedok. Stvar je potencijalno skandalozna. Kad je postao Sanaderov šef tajne političke operative, Jarnjakovi su resursi bili gotovo neograničeni, pa se stvar mogla zataškati na neodređeno vrijeme. Sad je zagorski politico postao najpouzdaniji suradnik Jadranke Kosor.
A ni Šeks koji kontrolira pravosuđe pa ne dopušta, recimo, da se potpišu sporazumi s Bosnom o uzajamnom izručenju osuđenih za zločine, kako Glavaš ne bi završio u buturi, neće se suglasiti s progonom. Dakle, dok je ove vlade, Merčep će biti na slobodi. A ako predsjednik postane Bandić, možda će još dobiti i kakvog Jelačića ili Trpimira da ga s lentom nosi u svečanim prigodama.
Merčepova pojava na Bandićevoj konferenciji za štampu djelovala je zaista sablasno. Podsjetila je na sablasne likove iz tog hrvatskog thrillera: zeleni patuljasti goblin Tomica Merčep, avetinjski Stipe Manđarelo u lancima, s cirkuskim tigrom, povampireni Munib Suljić i cijela ekipa utvara pakračkog eskadrona smrti...
Još jedna iz niza Bandićevih laži
UDRUGA HVIDR-a POŽEGA
Požega, 07. siječnja 2010. godine
U Vašim novinama od 07. siječnja 2010. godine objavljena je neistinita informacija da HVIDR-a grada Požega daje potporu predsjedničkom kandidatu Milanu Bandiću.
Na temelju odredbi Zakona o medijima zahtijevamo da se objavi ispravak objavljene informacije..
Predsjednik ZŽU HVIDR-a Mario Novoselac nije predsjednik, niti predstavnik HVIDR-e grada Požega niti ima mandat da daje izjave u ime članova naše Udruge.
Njegova je izjava u suprotnosti s načelnim stavom članova predsjedništva HVIDR-e grada Požega, a i članova, hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata grada Požege kojim je prepušteno članovima da sami izvrše izbor i glasovanje za predsjedničke kandidate.
Predsjednik ZŽU HVIDR-a Mario Novoselac je svojom podrškom predsjedničkom kandidatu Milanu Bandiću iznio samo svoj osobni stav o predsjedničkim kandidatima, a ne stav članstva ZŽU HVIDR-a.
Posebno ističemo da HVIDR-a po Statutu nije politička organizacija koja bi trebala davati potporu bilo kojoj političkoj opciji, a izabrani predstavnici nisu ovlašteni u ime članstva iznositi preporuke ili upute svome članstvu kako i za koga glasovati, naročito s obzirom na činjenicu da je predsjedništvo HVIDR-e donijelo odluku po kojoj se neće politički svrstavati niti na jednu stranu u ovim predsjedničkim izborima.
Pozivamo članstvo, a i sve građane, da izađu na izbore i da svoj glas daju predsjedničkom kandidatu koji po njihovom izboru ima potrebne kvalitete za obnašanje funkcije predsjednika Republike Hrvatske.
HVIDR-a Grada Požege
predsjednik Ivica Podgornjak
Sličnim priopćenjem oglasila se danas i županijska Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata u kojem stoji kako je predsjednik te braniteljske udruge Tomislav Merčep svojom podrškom Milanu Bandiću iznio osobni stav iza kojeg ne stoji županijski UHDDR. „Posebno ističem da UHDDR po svom statutu nije politička organizacija koja treba davati potporu bilo kojoj političkoj opciji, a izabrani predstavnici nisu ovlašteni u ime članstva iznositi preporuke ili upute svom članstvu kako i za koga glasovati“, stoji u današnjem priopćenju koje je potpisao predsjednik županijskog UHDDR-a Stjepan Dražetić.
Još jedna iz niza Bandićevih laži
UDRUGA HVIDR-a POŽEGA
Požega, 07. siječnja 2010. godine
U Vašim novinama od 07. siječnja 2010. godine objavljena je neistinita informacija da HVIDR-a grada Požega daje potporu predsjedničkom kandidatu Milanu Bandiću.
Na temelju odredbi Zakona o medijima zahtijevamo da se objavi ispravak objavljene informacije..
Predsjednik ZŽU HVIDR-a Mario Novoselac nije predsjednik, niti predstavnik HVIDR-e grada Požega niti ima mandat da daje izjave u ime članova naše Udruge.
Njegova je izjava u suprotnosti s načelnim stavom članova predsjedništva HVIDR-e grada Požega, a i članova, hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata grada Požege kojim je prepušteno članovima da sami izvrše izbor i glasovanje za predsjedničke kandidate.
Predsjednik ZŽU HVIDR-a Mario Novoselac je svojom podrškom predsjedničkom kandidatu Milanu Bandiću iznio samo svoj osobni stav o predsjedničkim kandidatima, a ne stav članstva ZŽU HVIDR-a.
Posebno ističemo da HVIDR-a po Statutu nije politička organizacija koja bi trebala davati potporu bilo kojoj političkoj opciji, a izabrani predstavnici nisu ovlašteni u ime članstva iznositi preporuke ili upute svome članstvu kako i za koga glasovati, naročito s obzirom na činjenicu da je predsjedništvo HVIDR-e donijelo odluku po kojoj se neće politički svrstavati niti na jednu stranu u ovim predsjedničkim izborima.
Pozivamo članstvo, a i sve građane, da izađu na izbore i da svoj glas daju predsjedničkom kandidatu koji po njihovom izboru ima potrebne kvalitete za obnašanje funkcije predsjednika Republike Hrvatske.
HVIDR-a Grada Požege
predsjednik Ivica Podgornjak
Sličnim priopćenjem oglasila se danas i županijska Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata u kojem stoji kako je predsjednik te braniteljske udruge Tomislav Merčep svojom podrškom Milanu Bandiću iznio osobni stav iza kojeg ne stoji županijski UHDDR. „Posebno ističem da UHDDR po svom statutu nije politička organizacija koja treba davati potporu bilo kojoj političkoj opciji, a izabrani predstavnici nisu ovlašteni u ime članstva iznositi preporuke ili upute svom članstvu kako i za koga glasovati“, stoji u današnjem priopćenju koje je potpisao predsjednik županijskog UHDDR-a Stjepan Dražetić.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)