U VELIKOJ OTVORENO 800 „RADNIH MJESTA“

U vrijeme recesije, siromaštva i velike nezaposlenosti u Hrvatskoj, primjećeno je da raste gledanost inače dosadnih kulinarskih emisija. Ovaj voajerski način svakodnevne prehrane siromašnih u državi zamijenjen je velikim projektom vodećih ljudi u Požeško – slavonskoj županiji. Pa je tako širom Hrvatske odjeknula vijest o najdužem stolu prepunom hrane i pića. Učinjeno je to povodom obilježavanja prvog spomena Požeško – slavonske županije u malom mjestu Velika poznatome po najvećem neiskorištenom stadionu i najvećem nesagrađenom hotelu, kao i po apsolutnom gospodaru Vladi Zecu zbog kojega su mnogi svojedobno bili spremni odreći se vlastite kuće i žene, pa čak i grobnoga mjesta svojih roditelja. Vlado Zec je trenutno spriječen u svojim megalomanskim idejama, ali je njegov duh ostao i dalje prisutan, pa Veličani najavljuju da je 800 metara dug stol obična sitnica te da se na godinu spremaju srušiti svjetski rekord i ući u Guinnessovu knjigu. Pokrovitelj najdužega stola je župan s najvećim voćnjakom i s najvećim brojem poklonjenih trupaca, te saborski zastupnik s najvećim brojem kaznenih prijava i rekordnim brojem prigrabljenih nekretnina.
U Velikoj kao da je sve veće nego što jest, pa tako ako niste u nečemu – naj - bez obzira na predznak, nemate šanse da budete s druge strane stola.
Ohrabrujuće vijesti iz Velike s porukom da se ima što jesti u suprotnosti su s činjenicom da je ovo jedna od najnerazvijenijih županija u Hrvatskoj, te da je po najnovijim analizama prešla nevjerojatnih 30% ne računajući djecu, starce, umirovljenike i „turiste“. U samo godinu dana županovanja Marijana Aladrovića preko 1000 ljudi našlo se na ulici, stoga nije čudno što je posjećenost najdužeg stola u Velikoj bila iznimna, a okupljeni oduševljeni. Ako se nastavi u ovom stilu ,takvih i sličnih projekata nosilaca županijske vlasti, nema nimalo sumnje da ćemo na godinu potući sve rekorde, i da neće biti dovoljno dugačak stol od Pleternice do Velike kako bi nahranio mnoga gladna usta.
Naša županija već je sada poznata po tome što na jedan m2 stane najviše besposlenih ljudi u RH, a da o nezaposlenima ni ne govorimo.
Od razvoja gospodarstva i onih koji su pred izbore obećavali nova radna mjesta očigledno nema ništa. Teško da će se s ovom HDZ-ovom ekipom dogoditi rezanje vrpce ispred nove tvornice s 800 novouposlenih radnika. Riječ je o ljudima koji štite samo vlastite interese skrivajući se iza stranke, lažnog rodoljublja i izvanjskog bogoljublja. Najsvježiji primjer takve sebičnosti dogodio se upravo u Pleternici! I opet priča o novom Zecu ili glavnom gazdi u županiji Franji Luciću poznatijem kao paši KARAZGRABIBEGU. Poznato je da Lucić već godinama stoji poput rampe na ulazu pleterničke poduzetničke zone braneći pristup ozbiljnijim investitorima, pa je u nekoliko navrata uspio spriječiti zapošljavanje više stotina ljudi, a sve zbog straha da se ne bi pojavio netko tko bi ugrozio njegovu poduzetničku suverenost i činjenicu da zapošljava najveći broj ljudi u tom kraju. Nevjerojatno je, da Lucić i nakon što je uspio uništiti Oroplet, te broj od 250 zaposlenih sveo na desetak, i dalje razmišlja na isti način. Svjedok Lucićeve bezobzirnosti i sebičnosti je predsjednik uprave „Paulane“ Krešimir Budinski koji je želio u Pleternici realizirati prvu domaću tvornicu automobilskih sjedala i uposliti blizu 800 ljudi. O tome svjedoči i podatak na našoj web stranici od 30. svibnja, iz kojega je vidljivo da je gospodin Budinski ozbiljno računao s Pleternicom, no, iz nekog razloga partnerstvo s Pleternicom je puklo, a prije neki dan smo saznali (Večernji list, od 02.lipnja) da će prva hrvatska tvornica automobilskih sjedala biti izgrađena u Novoj Gradiški. Donosimo vam dio teksta iz Večernjeg lista:
( BaySystems ključni dobavljač prve hrvatske tvornice autosjedala
Partnerstvo sa švicarskim Bayer Internationalom S.A. predstavlja bitan korak za Paulanu u realizaciji prve domaće tvornice inovativnih laganih automobilskih sjedala.

Krešimir Budinski, predsjednik uprave Paulane
Tvornica Paulane u Novoj Gradišci prostirat će se na 21.500 četvornih metara. Vrijednost investicije procijenjena je na oko 100 milijuna kuna, a zapošljavat će oko 750 radnika. Gradnja tvornice automobilskih sjedala bit će velik iskorak automobilske industrije u Hrvatskoj i jedna od najvećih greenfield investicija i ulaganja u domaću proizvodnju zadnjih godina. Proizvodni proces obuhvaćat će proizvodnju metalnih dijelova, hladno lijevanje pjene, krojenje i šivanje presvlaka te sklapanje sjedala…)
Teško ćemo od gradonačelnika Pleternice saznati pravu istinu bijega gospodina Budinskog iz Pleternice, ali motreći njegovu sliku možemo vidjeti veliku radost i zadovoljstvo zbog lišenog Franjina zagrljaja i činjenice da će tvornicu graditi u Novoj Gradiški.
Franjo Lucić je samo kratko odgovorio: „Pa šta, Gradiška nije daleko, radnik iz Pleternice može stići za svega 45 minuta!“
Toliko o 800 „radnih mjesta“ u našoj županiji. Slažem se da ćemo na godinu imati još veći stol, i rekordere čija vrijednost imovine neumoljivo raste unatoč općem siromaštvu.

PS. O tvrtki Paulana,mućkama sa zemljištem u industrijskoj zoni u Pleternici,Budinskom I luciću slijedi opširan prilog uskoro

OTKRIĆE NEOBIČNE KOCKAVICE NA PLETERNIČKOM I POŽEŠKOM PODRUČJU

Na web stranicama Požeške – slavonske županije( http://www.pszupanija.hr/novosti/pracenje-stanja-biljke-kockavice-u-pozeskoj-zupaniji.html)objavljeni su poražavajući rezultati koji upućuju na izumiranje biljke pod nazivom: OBIČNA KOCKAVICA ( Fritillaria meleagris L.). U projekt Državnog zavoda za zaštitu prirode pod nazivom: „Akcija praćenja stanja kockavice“ uključio se i gradonačelnik Pleternice Franjo Lucić, budući je pleternički kraj donedavno imao najveće stanište ove biljke. Gradonačelnik Lucić je energično reagirao na teze županijskog stručnog tima pod vodstvom prof. Mirka Tomaševića, niječući da je na pleterničkom području ostalo svega stotinjak ovih biljki.

Na tiskovnoj konferenciji, gradonačelnik Lucić, pokazao je pun košar svježe ubranih kockavica, te iznio hrvatskoj javnosti slijedeće činjenice:

„ Ako itko poznaje ovu biljku u dušu, onda sam to ja. Riječ je o biljci koja je zaštićena još 1958. godine na dan moga rođenja. Svakodnevno sam je susretao, još kao dječak, dok sam napasao svoje dvije krave Jagodu i ovu drugu…kako se ono zvala…mislim da se i ta druga zvala Jagoda… Za vrijeme hrvatskoga proljeća od njih smo pravili šahovnice te ih šivali na kape preko petokraka. Ne znam zašto, ali krave ih nisu htjele jesti iako nisu imale neugodan miris. Ja sam ih obožavao jesti. Evo, još i sad imam jezik išaran crveno – bijelim kockicama!“ ( Franjo je značajno isplazio jezik, a iznenađeni novinari međusobno su se pogledavali, što je upućivalo na to da je Franjin jezik bio uistinu kockast.).“ Osim toga – nastavio je Franjo – uvijek bi na ispaši nabrao naramak kockavica te bih na njima sjedio. Posljedica toga dugotrajnog sjedenja je činjenica da mi je stražnjica također prekrivena crveno – bijelim poljima.“

( Nakon što je jedna novinarka izrazila sumnju pokretom glave i kolutanjem očiju, Franjo je na zaprepaštenje prisutnih hitro pokazao i stražnjicu i time svima napokon dao na znanje zašto je najveći rodoljub među slavoncima, pobivši tvrdnje onih koji su zagovarali tezu da je pukim slučajem postao prvi čovjek ŽO HDZ-a!

Župan Marijan Aladrović s ponosom je pogledavao one koji su u nevjerici motrili Franjinu kockasto - dlakavu stražnjicu. Sada je svima napokon moralo biti jasno da je Luciću za strelovit napredak u HDZ-u bilo dovoljno samo skinuti gaćice i okrenuti leđa.)

Nakon iskustvenoga Lucićeva izlaganja, u znanstvenom stilu je nastavio šumarski stručnjak župan Aladrović:

„ … na svjetskoj izložbi –Japan Flora 2000- kockavica je proglašena hrvatskim nacionalnim cvijetom, jer crvenkasti cvijet s bjeličastim kvadratićima (kockicama) podsjeća na grb RH. Kao šumarski stručnjak neprekidno sam radio na stvaranju nastajanja novih staništa ove ugrožene nacionalne biljke , naravno, uz veliku pomoć gospodina Lucića. Poznato je da ova biljka, osim na livadama, raste i u šikarama i svijetlim šumama, te smo bili prisiljeni stvarati staništa nemilosrdnom sječom mlade šume ili u najmanju ruku prorjeđivanjem guste slavonske šume. Imali smo veliku sreću što je gospodin Lucić intimno vezan za ovu biljku pa je pokazao veliko razumijevanje za odvoz nagomilanih trupaca kako bi oslobodio prostor za rast kockavice. Ovaj entuzijazam gospodina Lucića nezabilježen je na ovim prostorima, a posljedica našega zajedničkoga altruizma je pojava suvremene KOCKAVICE s novim nazivom: - NEOBIČNA KOCKAVICA! ( Diže kockavicu u zrak!)

Možemo sa sigurnošću potvrditi da nema sela ni brežuljka gdje ih danas ne možemo zamijetiti. Zbog velike rasprostranjenosti ne postoji ni jedan stručni tim koji ih može prebrojiti. Stoga je potpuno neosnovano govoriti o izumiranju kockavice jer je riječ samo o izumiranju obične kockavice čije je vrijeme prošlo i za kojom ne treba žaliti! Danas imamo širom županije razasute neobične kockavice, i to će postati naš prepoznatljivi brend. Koliko je gospodin Lucić bio ispred svog vremena svjedoči i drveni spomenik u obliku kockavice podignut ispred gradske kuće, preciznije, ispred ulaznih vrata šumarije koji će prilikom dolaska premijerke Kosor biti obojen bojama kockavice kao vjerodostojan znak ljubavi prema domovini.. Na kraju mislim, da nije potrebno isticati, da će premijerka Kosor prilikom obilaska naše županije dobiti i nekoliko primjeraka NEOBIČNE KOCKAVICE koje će s ponosom moći pokazivati euvropljanima kao jedno od rijetko sačuvanih nacionalnih blaga.