II. regionalni susreti branitelja u Novoj Gradiški

U Novoj Gradiški danas se održavaju II. regionalni susreti članova Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata. Na svečanosti otvaranja susreta na kojima se okupljaju branitelji iz pet slavonskih županija govorili su Jozo Bungić, dopredsjednik UDVDR, Adam Tomičić, ratni zapovjednik 121. pukovnije, Josip Mikšić, ratni zapovjednik 121. brigade i Zdravko Ronko, požeški gradonačelnik i saborski zastupnik.

Uz čestitke za 1. maj – praznik rada gradonačelnik Ronko podsjetio je na prve velike prosvjede radnika koji su tražili samo malo više prava i pravde u raspodjeli nacionalnog bogatstva za sebe i svoje obitelji. - I danas se diljem "Lijepe naše" održavaju prosvjedi radnika koji također traže više prava, pravde, osjećaja i socijalne sigurnosti, posebno u vremenu kad se stvara velika vojska nezaposlenih, zaposlenih koji rade, a ne primaju plaće i koji strepe svakog dana od susreta s poslodavcem. U prigodi 15. obljetnice veličanstvene akcije "Bljesak" ne smijemo zaboraviti da je poginulo 42 pripadnika vojno-redarstvenih snaga, a preko 150 ih je ranjeno, a za svega 31 sat oslobođena je cijela zapadna Slavonija. - rekao je Ronko i naglasio neizbrisivu žrtvu svih onih koji su položili svoje živote na oltar domovine i onih koji su utkali dijelove svoga tijela u temelje hrvatske države.

U danima obrane branitelji Nove Gradiške i Požežani bili su zajedno, kao i u vrijeme akcije "Bljesak", kada su s Novogradiščanima bili također i Požežani. Prošle godine zajedno su utemeljili regionalne susrete, koji se danas održavaju u Novoj Gradiški. – podsjetio je gradonačelnik Ronko i poželio da u ovim druženjima osim sportskih natjecanja, evociraju i uspomene na slavne dane stvaranja hrvatske države, ali i da promišljaju kako da ova država konačno krene pravim putem, da bi bila onakva za kakvu su se oni zalagali. Poželio im je dobro zdravlje i skoro viđenje na državnom susretu dragovoljaca i veterana u Požegi 17. i 18. rujna u Požegi.

II. regionalni susreti branitelja u Novoj Gradiški

U Novoj Gradiški danas se održavaju II. regionalni susreti članova Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata. Na svečanosti otvaranja susreta na kojima se okupljaju branitelji iz pet slavonskih županija govorili su Jozo Bungić, dopredsjednik UDVDR, Adam Tomičić, ratni zapovjednik 121. pukovnije, Josip Mikšić, ratni zapovjednik 121. brigade i Zdravko Ronko, požeški gradonačelnik i saborski zastupnik.

Uz čestitke za 1. maj – praznik rada gradonačelnik Ronko podsjetio je na prve velike prosvjede radnika koji su tražili samo malo više prava i pravde u raspodjeli nacionalnog bogatstva za sebe i svoje obitelji. - I danas se diljem "Lijepe naše" održavaju prosvjedi radnika koji također traže više prava, pravde, osjećaja i socijalne sigurnosti, posebno u vremenu kad se stvara velika vojska nezaposlenih, zaposlenih koji rade, a ne primaju plaće i koji strepe svakog dana od susreta s poslodavcem. U prigodi 15. obljetnice veličanstvene akcije "Bljesak" ne smijemo zaboraviti da je poginulo 42 pripadnika vojno-redarstvenih snaga, a preko 150 ih je ranjeno, a za svega 31 sat oslobođena je cijela zapadna Slavonija. - rekao je Ronko i naglasio neizbrisivu žrtvu svih onih koji su položili svoje živote na oltar domovine i onih koji su utkali dijelove svoga tijela u temelje hrvatske države.

U danima obrane branitelji Nove Gradiške i Požežani bili su zajedno, kao i u vrijeme akcije "Bljesak", kada su s Novogradiščanima bili također i Požežani. Prošle godine zajedno su utemeljili regionalne susrete, koji se danas održavaju u Novoj Gradiški. – podsjetio je gradonačelnik Ronko i poželio da u ovim druženjima osim sportskih natjecanja, evociraju i uspomene na slavne dane stvaranja hrvatske države, ali i da promišljaju kako da ova država konačno krene pravim putem, da bi bila onakva za kakvu su se oni zalagali. Poželio im je dobro zdravlje i skoro viđenje na državnom susretu dragovoljaca i veterana u Požegi 17. i 18. rujna u Požegi.

MALI PRVOMAJSKI TEST

Došao je i taj veliki dan, kada neradno slavimo tužnu činjenicu da čitav život moramo hrmbati. Za sve trudbenike i prežgaoce, one revolucionarne i one reakcionarne vaš Johan sastavio je mali test da vidi koliko vam danas znači 1.maj. Ajde da vas vidimo, vi prvomajski fanovi, a i oni ostali!

1. Kad čujete pojam 1. maj pomislite na:

A) Kaže se 1. svibanj, vi Srbi jedni!
B) Golu Maju.
C) Na to kako vam je oplindralo poduzeće i ne radite od svibnja 93.
D) Na partijsku knjižicu koju vam je tata zakopao na sigurnom, ispod 12 tomova tehničke enciklopedije.

2. Tad se mašite:

A) Pištolja, pasa i otkaza!
B) Kondoma i kalendara da vidite koliko imate praznika za spojiti s neradnom srijedom.
C) Žlice za grah i čokančića.
D) Komunističkog manifesta.

3. Kakav osjećaj u vama bude prvomajske parade?

A) Dođe mi da ih gađam molotovljevim koktelima.
B) Ćirim u mlade radnice KONČARA i planiram kak ću ih zbarit sindikalnom spikom.
C) Dijelim karanfile koje sam ukrao s pjesnikova groba.
D) Pridružujem se i pjevam "Vozio se Jura Stublić u raketi kroz Chicago..."

4. Kako ćete proslaviti taj značajan datum?

A) Tjerat ću bagru u mom podrumu da prebaci normu.
B) Pojebat ću Normu(koja je tu na proputovanju).
C) Uz demižon ću s fićekom otići u raj, ako fićo upali.
D) Dernjavom na nekoj livadi.

5. Koja je vaša omiljena prvomajska parola

A) Arbeit machst frei!
B) Maštaj globalno, ševi lokalno a može i- red, rad i jebačina!
C) Pa pa proleteri...
D) Posljednji kapitalist bit će onaj od kojeg ćemo kupiti uže kojim ćemo ga objesiti.

6. A koju ćete zapjevat, kad se demižon malo isprazni?

A) Ja ustaša i ćaća mi bio
B) Dođi diku u nedilju mladu, čekat ću te pod lipom u ladu.
C) Bandierra rosu, ali samo refren koji jedino znate, jer ga se sjećate iz partizanskih filmova i prvog koncerta Pankrta na kojem ste bili 1980.
D) Ustajte vi prezreni na svijetu...

7. Vaša prvomajska poruka naciji:

A) Ko vas jebe kad vam tata nema banku, lanac supermarketa, firmu za import-ekport samoljepivih sandala , skuter i 16 km2 zbetonirane rive.
B) Kako je dobro kad si na Vlasti(a Vlasta te časti i ima velike sise).
C) Bolje litra u ruci, nego revolucija na grani!
D) No pasaran! Malo sutra...

8. A kada prođe 1. maj, kaj unda?

A) Prodat ću sve Todoriću i otići na Tahiti.
B) Otići ću na bolovanje i upucavati se sestrama.
C) Otići kod Poštara na gemišt, kad dobijem naknadu s burze.
D) Otići na kvasinu.

Rezulati:

Većina odgovora pod A: Vama je 1. maj svakako praznik rada, ali ne vašeg. Naime vi ste onu parolu "Kupujmo Hrvatsko" shvatili kao "Kupujmo Hrvatsku", a na koncu kad ste cijelu i kupili preprodali ste je i proslijedili dalje. Sada za vas rade mali Kinezi, a kako njima nova godina počinje tek u veljači, onda je i njima tek ožujak, kada nema beskorisnih praznika, da se ta ionako lijena gamad nepotrebno odmara.

Većina odgovora pod B: Vi ste onaj koji je u školi od predmeta najviše volio veliki odmor i ona dva najzanimljiva poglavlja iz biologije, od 17. do 21. stranice udžbenika. Od radničkih prava najviše vas zanimaju ona jedrih tekstilnih radnice u kombinezonima, iako nemate ništa protiv stamenih pipničarki bujnih poprsja u borosanama, a i svaki put velikodušno ostavljate 10 lipa onoj slatkoj maloj Jasni na blagajni br. 3 u Katece-u. Ne mogu oni vas platiti toliko malo(a plaćaju vas malo) koliko vi malo možete raditi(državna služba jebat ga),a i jebe vam se živo dok god- jebete sve živo.

Većina odgovora pod C: Vi se zapravo ne možete sjetiti što je prije bilo drugačije, osim nebitne sitnice da ste imali kakav-takav posao i dostojanstvo. Ostalo je manje više isto- grah s rebricama(za one koji su štedjeli tokom godine), demižon Jure koji čuvate u podrumu kao ratnu zalihu, strogo zapečaćen i arhiviran, koja popevka, a možda se na kraju dana malo podrpate s ženom u ime starih dana, ako ona ne bude umorna od čišćenja stubišta, što mora raditi otkako ste vi ostali bez posla. Kad prođe praznik slično vam je kao i za vrijeme radnog vijeka- riješavat ćete križaljke, čitati sportske novosti- samo ovaj put na internetu i uzaludno čekati penziju.

Većina odgovora pod D: Čuj ovoga, tebi nikad dosta revolucije? Ni ova kugla u svemiru ne stoji ispravno, nego je malo nahero, pa tako ni med cvietjem ni pravice. Kakva radnička prava, kakvi bakrači ili još gore pravo na rad? Bolje se bori na pravo za nerad, kao i tvoji kolege. Fino se ti prika opusti, ukradi tati iz bifea litru finog pića(ili makar onaj demižon, neće skužiti do druge godine) otputuj negdje (po mogućnosti na tuđi račun), potroši sve što imaš, a onda se kandidiraj na predstojećim lokalnim izborima. Šuplje parole ionako najbolje izgledaju(i najveće su) na jumbo plakatima, a nema boljih kandidata za lopine od razočaranih revolucionara iz mladosti.


Sretan vam praznik rada želi vaš Johan, i dabogda vam šef zapeo na trećem pitanju!

MALI PRVOMAJSKI TEST

Došao je i taj veliki dan, kada neradno slavimo tužnu činjenicu da čitav život moramo hrmbati. Za sve trudbenike i prežgaoce, one revolucionarne i one reakcionarne vaš Johan sastavio je mali test da vidi koliko vam danas znači 1.maj. Ajde da vas vidimo, vi prvomajski fanovi, a i oni ostali!

1. Kad čujete pojam 1. maj pomislite na:

A) Kaže se 1. svibanj, vi Srbi jedni!
B) Golu Maju.
C) Na to kako vam je oplindralo poduzeće i ne radite od svibnja 93.
D) Na partijsku knjižicu koju vam je tata zakopao na sigurnom, ispod 12 tomova tehničke enciklopedije.

2. Tad se mašite:

A) Pištolja, pasa i otkaza!
B) Kondoma i kalendara da vidite koliko imate praznika za spojiti s neradnom srijedom.
C) Žlice za grah i čokančića.
D) Komunističkog manifesta.

3. Kakav osjećaj u vama bude prvomajske parade?

A) Dođe mi da ih gađam molotovljevim koktelima.
B) Ćirim u mlade radnice KONČARA i planiram kak ću ih zbarit sindikalnom spikom.
C) Dijelim karanfile koje sam ukrao s pjesnikova groba.
D) Pridružujem se i pjevam "Vozio se Jura Stublić u raketi kroz Chicago..."

4. Kako ćete proslaviti taj značajan datum?

A) Tjerat ću bagru u mom podrumu da prebaci normu.
B) Pojebat ću Normu(koja je tu na proputovanju).
C) Uz demižon ću s fićekom otići u raj, ako fićo upali.
D) Dernjavom na nekoj livadi.

5. Koja je vaša omiljena prvomajska parola

A) Arbeit machst frei!
B) Maštaj globalno, ševi lokalno a može i- red, rad i jebačina!
C) Pa pa proleteri...
D) Posljednji kapitalist bit će onaj od kojeg ćemo kupiti uže kojim ćemo ga objesiti.

6. A koju ćete zapjevat, kad se demižon malo isprazni?

A) Ja ustaša i ćaća mi bio
B) Dođi diku u nedilju mladu, čekat ću te pod lipom u ladu.
C) Bandierra rosu, ali samo refren koji jedino znate, jer ga se sjećate iz partizanskih filmova i prvog koncerta Pankrta na kojem ste bili 1980.
D) Ustajte vi prezreni na svijetu...

7. Vaša prvomajska poruka naciji:

A) Ko vas jebe kad vam tata nema banku, lanac supermarketa, firmu za import-ekport samoljepivih sandala , skuter i 16 km2 zbetonirane rive.
B) Kako je dobro kad si na Vlasti(a Vlasta te časti i ima velike sise).
C) Bolje litra u ruci, nego revolucija na grani!
D) No pasaran! Malo sutra...

8. A kada prođe 1. maj, kaj unda?

A) Prodat ću sve Todoriću i otići na Tahiti.
B) Otići ću na bolovanje i upucavati se sestrama.
C) Otići kod Poštara na gemišt, kad dobijem naknadu s burze.
D) Otići na kvasinu.

Rezulati:

Većina odgovora pod A: Vama je 1. maj svakako praznik rada, ali ne vašeg. Naime vi ste onu parolu "Kupujmo Hrvatsko" shvatili kao "Kupujmo Hrvatsku", a na koncu kad ste cijelu i kupili preprodali ste je i proslijedili dalje. Sada za vas rade mali Kinezi, a kako njima nova godina počinje tek u veljači, onda je i njima tek ožujak, kada nema beskorisnih praznika, da se ta ionako lijena gamad nepotrebno odmara.

Većina odgovora pod B: Vi ste onaj koji je u školi od predmeta najviše volio veliki odmor i ona dva najzanimljiva poglavlja iz biologije, od 17. do 21. stranice udžbenika. Od radničkih prava najviše vas zanimaju ona jedrih tekstilnih radnice u kombinezonima, iako nemate ništa protiv stamenih pipničarki bujnih poprsja u borosanama, a i svaki put velikodušno ostavljate 10 lipa onoj slatkoj maloj Jasni na blagajni br. 3 u Katece-u. Ne mogu oni vas platiti toliko malo(a plaćaju vas malo) koliko vi malo možete raditi(državna služba jebat ga),a i jebe vam se živo dok god- jebete sve živo.

Većina odgovora pod C: Vi se zapravo ne možete sjetiti što je prije bilo drugačije, osim nebitne sitnice da ste imali kakav-takav posao i dostojanstvo. Ostalo je manje više isto- grah s rebricama(za one koji su štedjeli tokom godine), demižon Jure koji čuvate u podrumu kao ratnu zalihu, strogo zapečaćen i arhiviran, koja popevka, a možda se na kraju dana malo podrpate s ženom u ime starih dana, ako ona ne bude umorna od čišćenja stubišta, što mora raditi otkako ste vi ostali bez posla. Kad prođe praznik slično vam je kao i za vrijeme radnog vijeka- riješavat ćete križaljke, čitati sportske novosti- samo ovaj put na internetu i uzaludno čekati penziju.

Većina odgovora pod D: Čuj ovoga, tebi nikad dosta revolucije? Ni ova kugla u svemiru ne stoji ispravno, nego je malo nahero, pa tako ni med cvietjem ni pravice. Kakva radnička prava, kakvi bakrači ili još gore pravo na rad? Bolje se bori na pravo za nerad, kao i tvoji kolege. Fino se ti prika opusti, ukradi tati iz bifea litru finog pića(ili makar onaj demižon, neće skužiti do druge godine) otputuj negdje (po mogućnosti na tuđi račun), potroši sve što imaš, a onda se kandidiraj na predstojećim lokalnim izborima. Šuplje parole ionako najbolje izgledaju(i najveće su) na jumbo plakatima, a nema boljih kandidata za lopine od razočaranih revolucionara iz mladosti.


Sretan vam praznik rada želi vaš Johan, i dabogda vam šef zapeo na trećem pitanju!

EKSkLUZIVNO

Naš fotoreporter zabilježio je na jednom od prosvjeda diljem lijepe naše ovu gestu predsjednika GO HDZ-a Požega koja je za svaku pohvalu.Nije se tome ni čuditi jer iz razdoblja Šolićeva partijskog rada potječe i podatak o incidentu koji se 1971. godine dogodio u Novoj Gradiški prilikom boravka dr. Franje Tuđmana. Budući hrvatski predsjed­nik tom je prigodom održao preda­vanje o neprirodnim avnojevskim granicama, a Šolić je sa zdravim komitetskim snagama - kako je Feralovu novinaru potvrdilo nekoli­ko izvora - predvodio kamenova­nje Tuđmanova automobila. Pero Jurišić,novogradiški obrtnik, tada je popravio oš­tećenja i promijenio vjetrob ran, pa se Tuđman sljede­ćeg dana vratio u Zagreb.
I ova slika je dokaz da kod našeg Ante još negdje u dubini duše kuca komunističko srce i zato Ante pozdravljam te sa:

PROLETERI SVIH ZEMALJA UJEDINITE SE !

Istoga dana samo na drugoj lokaciji naš marljivi reporter također je svojim objektivom zabilježio prosvjednika za kojeg se tek kasnije ustanovilo da je to sadašnji aktualni župan Požeško-slavonske županije,izvjesni Marijan Aladrović poznat kao jedan od osnivača i dugogodišnji član POKRETA ZA JUGOSLAVIJU.

Pozdravljamo druga Marijana

NI ZRNA ŽITA NEPRIJATELJU !

EKSkLUZIVNO

Naš fotoreporter zabilježio je na jednom od prosvjeda diljem lijepe naše ovu gestu predsjednika GO HDZ-a Požega koja je za svaku pohvalu.Nije se tome ni čuditi jer iz razdoblja Šolićeva partijskog rada potječe i podatak o incidentu koji se 1971. godine dogodio u Novoj Gradiški prilikom boravka dr. Franje Tuđmana. Budući hrvatski predsjed­nik tom je prigodom održao preda­vanje o neprirodnim avnojevskim granicama, a Šolić je sa zdravim komitetskim snagama - kako je Feralovu novinaru potvrdilo nekoli­ko izvora - predvodio kamenova­nje Tuđmanova automobila. Pero Jurišić,novogradiški obrtnik, tada je popravio oš­tećenja i promijenio vjetrob ran, pa se Tuđman sljede­ćeg dana vratio u Zagreb.
I ova slika je dokaz da kod našeg Ante još negdje u dubini duše kuca komunističko srce i zato Ante pozdravljam te sa:

PROLETERI SVIH ZEMALJA UJEDINITE SE !

Istoga dana samo na drugoj lokaciji naš marljivi reporter također je svojim objektivom zabilježio prosvjednika za kojeg se tek kasnije ustanovilo da je to sadašnji aktualni župan Požeško-slavonske županije,izvjesni Marijan Aladrović poznat kao jedan od osnivača i dugogodišnji član POKRETA ZA JUGOSLAVIJU.

Pozdravljamo druga Marijana

NI ZRNA ŽITA NEPRIJATELJU !

SRETAN VAM 1.MAJ PRAZNIK RADA

SRETAN VAM 1.MAJ PRAZNIK RADA

NAKON KRUMPIR SALATE EVO JE SAD NA KONJU

U posljednje vrijeme Hrvati imaju sreću s premijerima koji imaju potrebu svoje kolekcionarske strasti podijeliti s nacijom. Tek što se sa scene misteriozno povukao Ivo Sanader sa svojim svjetlucavim satovima zbog kojih je njegov osobni krojač krojio odijela čiji su lijevi rukavi bili kraći i po nekoliko centimetara, pojavila se ubrzo premijerka Jadranka Kosor čiji su nevjerojatni broševi zasjenili čak i njezino uvijek nasmiješeno lice. Stručnjaci za mimiku su primijetili da ova neobična nasmiješenost, primijećena i u neprimjerenim situacijama, nema nikakve veze s izgovorenim riječima nego je u izravnoj vezi s broševima koji iz dana u dan postaju sve veći, i još malo od njih nećemo moći vidjeti ni premijerkino lijepo lice. Sada je već svima jasno da naša premijerka voli govor metafora i poput Luke Bebića haiku poeziju. Naizgled vrlo jednostavno, a u stvarnosti razumljivo samo malom broju ljudi.

Svjedoci smo da je premijerka za susret s Borutom Pahorom nosila broš s likom dva goluba na grani, u susretu sa svetim ocem, osim pokorničke crne marame, ponosno je svjetlucao broš s likom Marije Magdalene, a posebno je iznenadila i zadivila američkog predsjednika Obamu ( samo da nije bilo one nesretne skupocjene torbice koju baš nije morao vidjeti cijeli svijet ) brošem na kojem je bio prekrižen pripadnik pokreta Ku –Klux-Klana. Premijerkin čovjek za izradu broševa Radivoje Joksanović – Kobajage otkrio nam je da premijerka ne želi ni jedan broš nositi dva dana, te da još uvijek nije otišla u Požešku županiju dati podršku vodećim ljudima ne zbog njihovih kriminalnih aktivnosti već zbog toga što još nije uspio izradio broš koji bi se premijerki za tu priliku svidio. Premijerka traži nekakav tunel na čijem izlazu blješti velika žarulja iza koje se nadzire moderan voćnjak – što je po pričanju gospodina Kobajageja veoma teško izvesti.

Premijerka je postala sve zahtjevnija i sve odlučnija. Sjetimo se da je prije gotovo godinu dana počela s krumpir- salatom, i da se poslije nisu gulili krumpiri nego hrvatski građani, niti su ljudima od luka za salatu išle suze već od izgubljenih radnih mjesta, a ulja je bilo samo malo i to na željezničkim tračnicama. Ta krumpir salata, zgotovljena po receptu naše premijerke, zastala je mnogima u grlu, a njen loš okus nije mogla isprati ni siromašna juha u kojoj su se kuhale nogice od crvenkastog Polančeca i Rončevića. Pitanje je, bi li ga mogla isprati juha od kompletne HDZ-ove Vlade na čelu s 15 glupih ministara - kako se svojedobno izrazio Čačić.

Premijerka nam je u posljednji čas priznala da je nakon 6 godina služenja građanima napokon pohvatala konce, što je kontinuitet njezina rada budući joj je trebalo 10. godina da završi fakultet. Obzirom da nam ništa nije rekla o svom umijeću pletenja ili heklanja, bojim se da hrvatski građani neće imati ništa od njezina hvatanja konaca, kao i od njezina penjanja na konja koji bi je lako mogao zbaciti iz sedla unatoč tome što nas uvjerava da čvrsto drži uzda u rukama. Premijerka je zaboravila da između konja i jahača postoji međusoban sklad i nadnaravna harmonija ispunjena uzajamnom ljubavlju i povjerenjem, tako da svaki njegovan konj zna kamo želi ići njegov gazda te ga nije potrebno čvrsto zatezati uzdama, niti podbadati mamuzama. Očigledno je, da premijerka koja se tek popela na konja misli da ga može usmjeriti u pravom smjeru čvrstim držanjem uzdi i jakim stiskom premijerkinih snažnih nogu. Ako je tako, onda jao si ga nama, budući u ovoj metafori hrvatski građani predstavljaju konja, zato bi se mnogima moglo zamračiti u premijerkinom međunožju, čak i više nego Islanđanima ispod eruptivnih oblaka vulkanske prašine.

Bojim se, da bi se lako moglo dogoditi, što se u praksi često događa, da takav jahač unatoč čvrstom držanju uzda i upornim podbadanjem konja, ne uspije ga pomaknuti s mjesta.

Najbolje bi bilo za sve nas i budućnost naše djece da gospođa premijerka Kosor naruči kočiju s 12 konja, te zajedno s 15 glupih ministara i profesionalnim kočijašem u galopu napuste ovu političku scenu i na taj način prekinu agoniju ove zemlje.

I na kraju ekskluzivna vijest za one koji bi željeli znati kakav je broš premijerka nosila u Rovinju prilikom izricanja ovoga povijesnoga govora. – Vrlo jednostavan broš; indijanski poglavica s kopljem na pastuhu čije zadnje noge su čvrsto naslonjene na zemlju, a prednje mašu visoko u zraku. Između zadnjih nogu nazire se čvrsto spolovilo uzbuđenog konja. Konju se čak vide i bijeli zubi, te bijela pjena na tijelu, a oko očiju kapa okrvavljena sluz. Ili jednostavnijim riječima premijerkinog brošista Radivoja Joksanovića Kobajage: „ Reč je o kljusetu koje jako liči na plastične figurice kauboja i indijanaca kojima su se igrala bogata deca 60-ih godina prošloga veka!“

NAKON KRUMPIR SALATE EVO JE SAD NA KONJU

U posljednje vrijeme Hrvati imaju sreću s premijerima koji imaju potrebu svoje kolekcionarske strasti podijeliti s nacijom. Tek što se sa scene misteriozno povukao Ivo Sanader sa svojim svjetlucavim satovima zbog kojih je njegov osobni krojač krojio odijela čiji su lijevi rukavi bili kraći i po nekoliko centimetara, pojavila se ubrzo premijerka Jadranka Kosor čiji su nevjerojatni broševi zasjenili čak i njezino uvijek nasmiješeno lice. Stručnjaci za mimiku su primijetili da ova neobična nasmiješenost, primijećena i u neprimjerenim situacijama, nema nikakve veze s izgovorenim riječima nego je u izravnoj vezi s broševima koji iz dana u dan postaju sve veći, i još malo od njih nećemo moći vidjeti ni premijerkino lijepo lice. Sada je već svima jasno da naša premijerka voli govor metafora i poput Luke Bebića haiku poeziju. Naizgled vrlo jednostavno, a u stvarnosti razumljivo samo malom broju ljudi.

Svjedoci smo da je premijerka za susret s Borutom Pahorom nosila broš s likom dva goluba na grani, u susretu sa svetim ocem, osim pokorničke crne marame, ponosno je svjetlucao broš s likom Marije Magdalene, a posebno je iznenadila i zadivila američkog predsjednika Obamu ( samo da nije bilo one nesretne skupocjene torbice koju baš nije morao vidjeti cijeli svijet ) brošem na kojem je bio prekrižen pripadnik pokreta Ku –Klux-Klana. Premijerkin čovjek za izradu broševa Radivoje Joksanović – Kobajage otkrio nam je da premijerka ne želi ni jedan broš nositi dva dana, te da još uvijek nije otišla u Požešku županiju dati podršku vodećim ljudima ne zbog njihovih kriminalnih aktivnosti već zbog toga što još nije uspio izradio broš koji bi se premijerki za tu priliku svidio. Premijerka traži nekakav tunel na čijem izlazu blješti velika žarulja iza koje se nadzire moderan voćnjak – što je po pričanju gospodina Kobajageja veoma teško izvesti.

Premijerka je postala sve zahtjevnija i sve odlučnija. Sjetimo se da je prije gotovo godinu dana počela s krumpir- salatom, i da se poslije nisu gulili krumpiri nego hrvatski građani, niti su ljudima od luka za salatu išle suze već od izgubljenih radnih mjesta, a ulja je bilo samo malo i to na željezničkim tračnicama. Ta krumpir salata, zgotovljena po receptu naše premijerke, zastala je mnogima u grlu, a njen loš okus nije mogla isprati ni siromašna juha u kojoj su se kuhale nogice od crvenkastog Polančeca i Rončevića. Pitanje je, bi li ga mogla isprati juha od kompletne HDZ-ove Vlade na čelu s 15 glupih ministara - kako se svojedobno izrazio Čačić.

Premijerka nam je u posljednji čas priznala da je nakon 6 godina služenja građanima napokon pohvatala konce, što je kontinuitet njezina rada budući joj je trebalo 10. godina da završi fakultet. Obzirom da nam ništa nije rekla o svom umijeću pletenja ili heklanja, bojim se da hrvatski građani neće imati ništa od njezina hvatanja konaca, kao i od njezina penjanja na konja koji bi je lako mogao zbaciti iz sedla unatoč tome što nas uvjerava da čvrsto drži uzda u rukama. Premijerka je zaboravila da između konja i jahača postoji međusoban sklad i nadnaravna harmonija ispunjena uzajamnom ljubavlju i povjerenjem, tako da svaki njegovan konj zna kamo želi ići njegov gazda te ga nije potrebno čvrsto zatezati uzdama, niti podbadati mamuzama. Očigledno je, da premijerka koja se tek popela na konja misli da ga može usmjeriti u pravom smjeru čvrstim držanjem uzdi i jakim stiskom premijerkinih snažnih nogu. Ako je tako, onda jao si ga nama, budući u ovoj metafori hrvatski građani predstavljaju konja, zato bi se mnogima moglo zamračiti u premijerkinom međunožju, čak i više nego Islanđanima ispod eruptivnih oblaka vulkanske prašine.

Bojim se, da bi se lako moglo dogoditi, što se u praksi često događa, da takav jahač unatoč čvrstom držanju uzda i upornim podbadanjem konja, ne uspije ga pomaknuti s mjesta.

Najbolje bi bilo za sve nas i budućnost naše djece da gospođa premijerka Kosor naruči kočiju s 12 konja, te zajedno s 15 glupih ministara i profesionalnim kočijašem u galopu napuste ovu političku scenu i na taj način prekinu agoniju ove zemlje.

I na kraju ekskluzivna vijest za one koji bi željeli znati kakav je broš premijerka nosila u Rovinju prilikom izricanja ovoga povijesnoga govora. – Vrlo jednostavan broš; indijanski poglavica s kopljem na pastuhu čije zadnje noge su čvrsto naslonjene na zemlju, a prednje mašu visoko u zraku. Između zadnjih nogu nazire se čvrsto spolovilo uzbuđenog konja. Konju se čak vide i bijeli zubi, te bijela pjena na tijelu, a oko očiju kapa okrvavljena sluz. Ili jednostavnijim riječima premijerkinog brošista Radivoja Joksanovića Kobajage: „ Reč je o kljusetu koje jako liči na plastične figurice kauboja i indijanaca kojima su se igrala bogata deca 60-ih godina prošloga veka!“