subota, prosinca 19, 2009

ZAPISNIK S IZVANREDNE SJEDNICE PLETERNIČKOG HDZ-a ODRŽANE 15. PROSINCA 2009. GODINE

Prisutni: Franjo Lucić (gradonačelnik), Marijan Aladrović (župan), Franjo Delač ( predsjednik gradskog vijeća), Perica Čuljak (član HDZ-a), Slavko Gaura ( županijski vijećnik), Marinko Markota (dogradonačelnik), Antonija Kovačević (dogradonačelnica), Zvonimir Bajić (gradski vijećnik), Antun Ćorković ( velečasni HDZ-a) te gosti Ante Šolić ( predsjednik požeškog HDZ-a), Ferdinand Troha (dožupan za društvene djelatnosti)

DNEVNI RED:
1. Aktualna politička situacija (Franjo Lucić)
2. Ostavka Slavka Gaure na mjesto člana školskog odbora ( Slavko Gaura )
3. Kako postati uspješan gospodarstvenik ( Marijan Aladrović)
4. Askeza i solidarnost prema bližnjima ( Antun Ćorković)
5. Politika u službi vladajućih ( Ante Šolić)
6. Pripremanje domjenka ( Antonija Kovačević i Z. Bajić)


Ad.1
Aktualna politička situacija
Franjo Lucić: Prije nego li se osvrnem na dnevna zbivanja, pozdravljam naše večerašnje goste gospodina Tunju Šolića, našega najiskusnijega, najmudrijega i najsnalažljivijeg hadezeovca u županiji , a usudio bih se reći i šire ( dvoranom se prolomio snažni pljesak kojeg je započeo sam Šolić!), isto tako pozdravio bih i našega uvaženog dožupana za društvene instalacije Ferdinanda Trohu ( ponovno se začuo nešto slabiji pljesak koji je predvodio drug Troha)
Tunja Šolić: Pozdravljam sve prisutne drugove te bih se odmah na početku ispričo za ovu šljivu ispod oka. Maloprije, odmah nakon moga izlaska iz džipa, nasrnuše na mene,onako ovlaš, pet do šest krupnih mladića u crvenim košuljama, nisam htio zvati u pomoć nego sam ih sam ispičkao te su se razbježali shvativši da su naletjeli na bivšeg specijalca, a ovu šljivu nehotice mi je zadao visoki Troha udarivši me laktom vadeći mobitel kako bi javio supruzi da je sretno stigao u Pleternicu.
Franjo Lucić: Poslije će nam naš Tunja održati predavanje temeljeno na njegovom dugogodišnjem političkom djelovanju, a sada ću ja izložiti aktualnu situaciju. Večeras je ovdje s nama i naš Perica Čuljak! Zašto sam ga pozvao? Pa upravo radi toga što je samoinicijativno otišao među 300 crvenih neprijatelja i isključio im struju neposredno pred njihovim Ivom. Ova uistinu hrabra gesta zaslužuje divljenje svih nas, a najvažnije u cijeloj priči je da mu ja nisam naredio nego je sam zamijetio i djelovao po neprijatelju. Svi pravi hadezeovci bi trebali tako djelovati, a ne da je moram o svakoj sitnici brinuti i stoga ću Pericu nagraditi ljetovanjem u Srimi, a osim toga budući da Perica lijepo pjeva pozvat ću ga kod sebe na božićni ručak na kojem će imati čast otpjevati onu pjesmu…kako se zove…e,da..đigli bel. Perice možeš sa sobom povesti mamu i tatu. (pljesak)
Perica Čuljak: Gradonačelniče, ja bi..
Franjo Lucić: Dobro,dobro Perice! Ajde se ti sad dole pridruži Bajiću i motri, da nam se ne dogode sranja ko prošli put! Ajde i ti Antonija dole malo zabavi dečke da im ne bude dosadno!
Nadalje, htio bi se osvrnuti na naš prethodni sastanak na kojem je bilo malih nesuglasica koje su izmirene prolongiranjem promjene grba. Sada nam je važniji projekt tunela na Babjoj gori. Ja sam tamo išo već nekoliko puta da stručnjacima pokažem na kojem mjestu bi trebalo iskopati rupu. Rupa se ne smije kopati bilo gdje i ne smije se ići previše u
1
2
zemlju zbog mogućnosti nadiranja poplavnih voda. Ako se to dogodi onda imate pizdariju kao i u novoj školskoj dvorani, nalila se puna vode pa sad iznova moramo mijenjati parket i isušivati zidove. Razlog tome je što dvije godine nisam mogo nadzirati radove pa je Rudež uspio ubaciti one jeftine kineske cijevi koje često pucaju. Tunel je mnogo ozbiljnija stvar, ali ne zbog tunela nego zbog mogućnosti pronalaženja velikih količina zlata. Naš stručnjak za povijest Tomica Radonić je to davno otkrio u nekim starim knjigama, da se zlatna žila proteže kroz čitavu Babju goru, a prema nekim mojim predviđanjima mišljenja sam da bi mogla ići i do pleterničkoga Starca pa bi imali cijeli niz tunela. Nakon iscrpljivanja rudnika zlata samo bismo još malo prokopali prema Starom Petrovom selu i završili tunel. Novac od zlata išao bi za potrebe stranke, a prevozili bi ga radnici Tofrada pa bismo na taj način zaposlili više stotina pleterničana. Koliko je ovaj podatak tajan svjedoči i činjenica što sam dogradonačelnicu mudro uklonio sa sastanka, žensko je a one sve naposljetku izbrbljaju.
Nadalje, zamijetio sam da me neki novinari nazivaju gradonačelnikom grada na dvije rijeke, što je potpuna neistina! Kako mogu lupetati takve gluposti! Gdje su završili škole? Pa svi znaju da Pleternica ima i rijeku Vrbovu koja je u posljednje vrijeme prestigla po obujmu vode Londžu, a ozbiljno prijeti i Orljavi. Dakle, molim Franju Delača da upozori novinare da sam ja gradonačelnik grada na tri rijeke, a da nismo zasuli ovaj rukavac Orljave koji nam je smeto, mogo sam biti poput gradonačelnika Karlovca na četiri rijeke.
Što se tiče sportske dvorane, napokon smo je izgradili, imamo još jedan mali problem s Jadrankom, nikako da je nagovorimo da otvori dvoranu. Bit će ipak da joj se ne sviđa nova ravnateljica koja ima probleme s valunzima, tj. često mijenja raspoloženja, a pošto i naša premijerka ima istih problema, morat ćemo izabrati novoga ravnatelja. Moje je mišljenje da bi najprikladniji za takvu službu bio Franjo Delač! ( Pljesak je započeo Franjo Lucić. Dugo se pljeskalo čekajući da se Franjo Delač pridigne i zahvali na podršci prisutnih. Međutim, osim nekih čudnih pokušaja uspio je samo prozboriti: HIK, hm!)
Ferdinand Troha: Poštovani gradonačelniče, kao stručnjak za školstvo mogu reći da se divim vašim iznimnim darom za odabir najbližih suradnika. Gospodin Franjo Delač je prava osoba koja će svojim šarmom i nadprosječnom inteligencijom u vrlo kratkom roku pridobiti našu premijerku da što prije dođe otvoriti dvoranu, jer je neprimjereno da učenici čekaju više od mjesec dana otvorenje gotove dvorane. Osim toga, nova ravnateljica nije spriječila diverziju na dvoranu od strane crvenih, nego se pokušala izvući na aljkavost i pohlepnost vašega kuma Rudeža. Kao stručnjak za društvene instalacije vjerujte da smo stvar uredno istražili, a u tome nam je pomogao upravo Franjo Delač i stoga bi njegova instalacija bila veliki napredak za ovo mjesto. Priče o tome kako naš profesor Delač pije su neistine jer on nije od onih koji piju od žalosti ili od veselja već od jutra.
Franjo Lucić: Slažem se s vama, odnosno, vi se slažete sa mnom, jer je to moj prijedlog, međutim, kako ćemo o tome izvijestiti novu ravnateljicu da se ne uvrijedi?
Antun Ćorković: Tu stvar prepustite meni. To je moja pjevačica! Već sam je više puta uspješno tješio kad je bila u depresiji!
Franjo Lucić: Župniče, preko ove usluge nećemo samo tako preći! Koliko značite našoj stranci svjedoče i pritisci na mene da vas se nagradi za životno djelo. Tolike duše, toliko žrtvovanja za druge, naprosto vam se moramo odužiti. (Lucićev govor je prekinuo snažni i dugotrajan pljesak, dok se župnik naklanjao više puta, smiješeći se, da bi izvukao mobitel i obavio kratki razgovor, nakon kojega se ispričao riječima:
Antun Ćorković: Evo upravo sad me je pozvao vlč. Jušić na jedan neodgodiv susret, žao mi je što vam večeras neću moći održati predavanje o askezi, ali ću vam samo kratko reći da je askeza; ljubav prema sebi do te mjere koja ne isključuje naše najbliže, dakle, sve, baš

sve za naše najdraže, a oni koji ne prepoznaju našu solidarnost i odricanje za bližnje nisu zavrijedili ništa do li prezira i zaborava. ( Odlazi do Franje te nakon zagrljaja i nekoliko

međusobnih slasnih poljubaca odlazi veselo i spretno poput kakvog baletana unatoč ogromnom trbuhu i stisnutim nogama!)
Franjo Lucić: Predavanje ćemo čuti drugi puta. Župnik je nepredvidiv i pun energije. Mislim da bi bilo dobro na slijedeći sastanak pozvati i vlč. Jušića, naposljetku i on je naš pleterničanin i hadezeovac.
Ja bi se sada još osvrnuo na predsjedničke izbore. Nadam se da vam ne trebam objašnjavati za koga ćete glasati. Čuli ste što je učinio onaj tupavi Bajić u Bučju. Oblijepio je čitavu granicu s Hebrangom, pa je poslije morao sve ići skidat i zaći u svaku kuću kako bi prišapnuo da je naš kandidat Bandić. Te naputke su dobili i naši svećenici koji će prilikom blagoslova nagovarati ljude da glasuju za Bandića. Žalosno je što je tako i što ljudi ne mogu sami uz pomoć Bandićeva plakata zaključiti da je naš. Mi kažemo –idemo dalje, a Bandić idemo raditi. Osim toga na crvenoj kockici plakata je njegovo ime što znači da dolazi od crvenih, a na plavoj kocki piše predsjednik što znači da će biti naš i da će podržavati naše projekte. Ja bih završio s prvom točkom, pa ako neko ima kakvo pitanje neka slobodno kaže.
Marijan Aladrović: Ja bih predložio gradonačelniku da počne primjenjivati zakon o zemljištu, dok mnogi neodgovorni seljaci ništa na zemljištima ne rade meni kronično nedostaje zemlje…
Franjo Lucić: Marijane, pa nedavno si uzeo 6 hektara na pet godina po minimalnoj cijeni!
Marijan Aladrović: Pusti to, u blizini moga voćnjaka ima zemljišta od crvenih koji ne žele prodati, a presiromašni su da ih obrađuju. Moramo ih stisnuti, što će to njima.
Tunja Šolić: Slažem se, i u Bibliji stoji da oni koji imaju puno trebaju imati još više, a oni koji imaju malo oduzet će im se i ono malo. To su lijenčine i probisvijeti koje ne treba žaliti!
Marinko Markota: Dečki govore ispravno, ja već gotovo cijelo desetljeće otkupljujem svu zemlju širom naše općine, i ne mogu ostvariti zacrtane planove, jer me ti isti seljaci ucjenjuju sa cijenama. Oni bi za hektar zemljišta htjeli 5000 kuna. Mislim da bi trebalo naći model da to sve nama ovdje prisutnima pripadne besplatno kao i ona zemljišta koja smo uzeli za vrijeme rata, pa ćemo se mi brinuti za širu društvenu zajednicu, a ne da na svakom koraku rastu šikare.
Franjo Lucić: Slažem se s vama, no, o tome ćemo podrobnije na jednom od idućih sastanaka.

Ad.2
Ostavka Slavka Gaure
Slavko Gaura: Drugovi, čuli ste da vas zanima zašto sam dao ostavku na mjesto člana Školskog odbora. Poznato vam je da imam silne političke obveze te da naprosto ne mogu sve stići, a dobijo sam za nadolazeće mačkare i jednu novu obvezu. Znate da se svake godine naš Franjo Delač prilikom maškara preruši u vuka i onda se obloče da može hodati četveronoške poput pravog vuka , međutim pri tome ne može zavijati jer mu smeta rep kojeg je prijašnjih godina pridržavala gđa. Dorbić, a sada je stranka dodijelila meni tu ulogu…
Franjo Lucić: Gaura, nemoj zajebavat, reci istinu! Mi ovdje jedni drugima nismo ništa tajili.

3
Slavko Gaura: Dobro, dobro, moro sam dati ostavku jer mi je Franjo reko da dam, a njemu je opet neko drugi reko da meni kaže. Međutim, ne vidim u čemu je problem, kod nas u Bosni posve je normalno tući ženu i djecu. Ko od vas nije ufatio ženu za vrat i vuko je po ulici. Ma hajte molim vas budimo solidarni! Ja sam ostavku dao samo iz ljubavi prema našem gradonačelniku, ali nikako zbog toga da bi se osjećao krivim.
Ad.3
Kako postati uspješan gospodarstvenik?
Marijan Aladrović: Poštovani drugovi put do uspješnog gospodarstvenika nije nimalo lak. Ja sam odlučio biti uspješan još kao dijete shvativši da ako se ranije ustanem i kasnije legnem te taj dan jako malo potrošim mogu postati uspješan gospodarstvenik. Uz ovu tajnu morate zadovoljiti nekoliko uvjeta:
1) Uvijek se morate znati dodvoriti onoj stranci koja upravlja zemaljskim dobrima. Tako sam ja za vrijeme komunizma bio komunista!Šta mislite da mi je bilo lako? A kad su došli hadezeovci i kad sam vidio da će preuzeti vlast postao sam hadezeovac. Dakle, morate biti spremni na brzu metamorfozu inače od uspješnog gospodarstvenika neće biti ništa. Uvijek morate ostaviti put za drugi izbor, ako bi kojim slučajem komunisti došli na vlast, ja posjedujem tu moć da im dokažem da sam jedan od boljih njihovih članova itd. Nijedna vlast ne smije biti prepreka razvoja vlastita gospodarstva. Nadam se da ste shvatili da ovu gipkost posjeduju samo rijetki ljudi.
2) Morate neprekidno stjecati nekretnine i pokretnine, sve vaše misli moraju stremiti tome kako po svaku cijenu prigrabiti što više. Do nekretnina sam došao na više načina:
a) nasljedstvom ( kad je riječ o bližoj i daljnjoj rodbini ne smiju vas zaustaviti emocije, osjećaje poput pravednosti i solidarnosti morate zatomiti, potrebno je diskreditirati svu rodbinu, jer ako se to podijeli pravedno onda nitko od toga nema ništa!, dakle, morate poduzeti sve kako bi sve pripalo vama. Ne smijete se osvrtati na nezadovoljne u krugu obitelji, nego samo hrabro krenite dalje u stjecanje)
b) neposrednom pogodbom ( pogađajte se s ljudima koji su alkoholičari, primitivni i glupi te svima onima koje možete prevariti, jer pogodbom s promućurnim ljudima ne možete ništa steći!)
c) kupovinom od Republike Hrvatske ( procedura je zakonska, a riječ je o čistom lopovluku, ali drugovi bez lopovluka nema uspješnosti! To ide po prilici ovako: katastar sve čestice vlasnika koji su umrli ili koji ispoljavaju nebrigu zakonskom procedurom prenese u vlasništvo države, a država vraća lokalnim jedinicama koji u bescjenje dijele podobnima, vi samo morate paziti da se nađete u krugu podobnih…)
Postoje još mnogi načini, ali ne bih bio uspješan gospodarstvenik da vam sve otkrijem.
Ipak, vrlo je važno u svemu besplatno koristiti državnu imovinu. Koliko su mi pomogli
strojevi Hrvatskih šuma, sati i sati besplatnog rada, a najveći štos je kad šumariji
izgrađuju putove Franjini komunalni bageri, to su patenti koje samo hrvatski
čovjek može izumiti.( Zapravo naši bageri zarađuju i kada ništa ne rade!) Korištenje
društvene imovine možete vidjeti na fasadi moga stana, ista
boja kao i na gradskoj kući, a vjerojatno malo vas zna da sam za vrijeme upravljanja
Pleternicom imo dva ista auta, ista boja, ista marka, a jedan službeni dok je drugi bio
osobni, he,he Korištenje društvenom imovinom možete primjenjivati i u izgradnji
vikendica,
tu sam izgradio čitavi sustav zaštićeni patenata, tu su još i blagodati elementarnih
nepogoda itd.itd. ( dvoranom se prolomio snažan pljesak kojega je predvodio Troha!)

4
Franjo Lucić: Marijane, kako si se nahvalio, ispada da si bolji gospodarstvenik od
mene! Morat ću i ja održati jedno predavanje o gospodarstvu, da prisutni čuju malo i
moga iskustva, jer ja sam bez škole postigao još više.
Drugovi, župnik je morao otići, pa danas nećemo čuti predavanje o …o.., kako ono?? (
iz dvorane mu je netko prišapnuo – askeza!) e, da protezi! ( Nitko se od prisutnih nije
pokušao nasmijati izuzev Aladrovića koji je nakon Lucićeva prijekorna pogleda brzo
zašutio!) Sada dajem riječ uvaženom Tunji Šoliću koji će s nama podijeliti svoje
političko iskustvo nakon što smo čuli gospodarska iskustva.

AD.5

Politika u službi vladajućih
Tunja Šolić: Drugovi, došo sam večeras k vama po ovoj hladnoći da vam dam potporu i udijelim nekoliko savjeta kako zadržati vlast i neprijatelju ne dopustiti da se izrazi. Sam naslov moga predavanja slovi da se politikom mogu baviti samo oni koji vladaju i koji su dobili službu da služe nama. Evo, možda niste primijetili da ovi naši drugovi koje smo poslali da motre stoje mirno i nepomično kod Tuđmanove glave da ne možete razlikovati ko je kip a ko čovjek. Takvu odanost i služenje tražimo koje ne zahtijeva objašnjenje i razloge, nego samo izvršenje. ( Šolić pred prisutnima odbacuje papir s kojega je čitao i stavlja naočale u džep!) Nisam ja profesor da vam čitam priče, sada ću vam od srca ispričat nekoliko mudrosti koje će vam pomoći u političkom upravljanju i mani…mani…izigravanju naših protivnika.
Počet ću od svoga djetinjstva. Kao mali ukro sam janje i odnio učitelju da ne moram ići u školu, i tako dok su ostala djeca gubila vrijeme učeć ja sam se mogo posvetit stvarima koje sam voliotj. Istraživačkom radu. Naša je kuća imala uvijek jaja zahvaljujući meni jer sam otkrio način kako kokoši mogu nositi jaja i po zimi. Evo u čemu je stvar, jaje se zametne u kokoši ali ne ide van zbog zime. Ako izlazno crijevo namažete mašću ono će postati elastično i kokoš će s lakoćom nositi jaja i po zimi. Svaki sam dan uredno kokoš po kokoš zamašćivao desnim kažiprstom, koji je danas vidno iskrivljen zbog reume, jer nije bilo jednostavno čitavu zimu u kokošinjcu izložiti prst hladnoći. Dobro sam poznavao narav i drugih životinja kao što su; ovce,goveda, magarci,koze i slično. To moje iskustvo upravo mi je pomoglo da u Slavoniji postanem veterinar, a daljnji rad s životinjama pomoglo mi je da bolje razumijem ljude, i da poslije postignem zavidnu karijeru i steknem bogatstvo na kojem su mi mnogi zavidni. U politiku ne treba dovoditi puno školovanih ljudi, doduše, oni trebaju biti prisutni , ali samo formalno poput našeg Miličevića. ( Šolićev govor prekida zvuk sirene prve pomoći i buka koja dopire od Franjinog spomenika. Opet svi potrčaše prema prozoru, ali prepustiše Franji da razmakne zavjese. Vani su ljudi unosile zaleđene statue Kovačevićke, Bajića i Čuljka!)
Franjo Lucić: Budale se smrzle! Prekidamo sjednicu jer moram organizirati medije da o ovome šute da nam se ne rugaju! Ne znam tko im je rekao da dole stoje po toj hladnoći??


Nastavak slijedi



Nakon sjednice dva drugara Franjo i Tunja nastavili su u veselom tonu.

Nema komentara: