četvrtak, siječnja 28, 2010
ZAPISNIK S RADNE SJEDNICE PLETERNIČKOG HDZ-a ODRŽANE DANA 25. SIJEČNJA 2010. GODINE U PLETERNICI U GRADSKOM DJEČJEM VRTIĆU
SMOGOVCI
Prisutni: Franjo Lucić ( gradonačelnik ), Marijan Aladrović ( župan ), Ferdinand Troha ( dožupan ), Antun Ćorković ( župnik HDZ-a), Slavko Gaura ( županijski vijećnik ), Drago Lucić ( županijski vijećnik ), Franjo Delač ( predsjednik GO HDZ-a ), izvjesna Marija ( sutkinja HDZ-a), te domaćice HDZ-a Anka Dorbić ( ravnateljica škole ) i Ljiljana Petrović ( ravnateljica vrtića )
DNEVNI RED:
1. Aktualna politička situacija ( Franjo Lucić )
2. Korumpiranost sudaca (sutkinja Marija )
3. Alkoholizam kod adolescenata ( Franjo Delač )
4. Priprema domjenka ( Anka Dorbić i Ljiljana Petrović )
Ad.1 Aktualna politička situacija
Franjo Lucić: Poštovani drugovi, sve vas lijepo pozdravljam, a posebno ovdje među nama izražavam dobrodošlicu našoj gošći prelijepoj sutkinji Mariji.
( Prostorijom se prolomio gromoglasni pljesak. Nije bilo moguće vidjeti tko je prvi započeo s pljeskom, no zvučao je poput žubora izvora u pustinji. Drugarica Marija imala je na sebi impozantnu naboranu roza haljinu, njeno lice bilo je skriveno prekrasnim pramenovima bujne plave kose, kada se digla da se zahvali prisutnima na srdačnoj dobrodošlici svojim likom zaklonila je pogled polovici nazočnih hadezeovaca. Bila je poput naranče u vreći punoj trulih krumpira. Ovu gotovo savršenu plavušu nagrđivao je patuljasti nos čije su rupice nalikovale rupicama nosa šefice HDZ-a, koja je odavno preboljela ovaj kompleks ogolivši glavu muškom frizurom. Franjina ljubav prema sutkinji Mariji potječe još iz djetinjstva, i stoga nije čudno što Marija u ladicama suda u Požegi čuva 32 kaznene prijave protiv svoga prijatelja Franje i nitko je ne može uvjeriti u Franjinu nepogrešivost. Ovu privrženost prepoznala je i Franjina supruga koja uvijek s ponosom sjedi tik do Marije. Posljednji put imala je tu čast na predstavljanju Franjine pleterničke monografije. - Pljesak je toliko dugo trajao da je drugarica Marija poput Ive Pogorelića morala se više puta podizati sa stolice kimajući glavom prisutnima. )
Franjo Lucić: Kako je to lijepo kad ne moram prisutnima namigivati za pljesak. Ova iskrenost naših ruku govori o tome koliko si nam potrebna i značajna u teškim vremenima koja su pred nama. Dobili smo crvenoga predsjednika koji nas sve želi strpati u zatvor. Diverzija koju smo izveli sa strujom nije urodila plodom, samo smo skrenuli pozornost javnosti na druga Gauru i Hrvatske šume. ( Lucić se uzrujano okreće prema Gauri priupitavši ga: „ Kako ćeš opravdati sve one silne račune ?? )
Slavko Gaura: Druže gradonačelniče, ja, ja…( Gaura je zamuckivao ne znajući što će reći. Prisutni su ostali zapanjeni gledajući u njegove velike oči koje je uspio nadljudski raširiti tako da su nalikovale na umjetne. Marijan Aladrović je prišapnuo iznenađenoj Mariji da je to posljedica od dugotrajnog gledanja u žaruljice, jer staviti 2,5 milijuna žaruljica, sam, bez ičije pomoći, u tako kratkom vremenu, nadarenost je bez premca. Čak je i NASA pokazala zanimanje za druga Gauru, ali pošto nam je potrebno njegovo znanje kao županijskog vijećnika i električara, mislim da ga se Franjo neće tako lako odreći, samo će ga malo špotati…)
Franjo Lucić: A šta ako crveni pronađu račune s Gradom?? Jesi vidio što je napravio onaj glupi električar Prlog našem Polančecu? Baja tjeo kupit helikopter..! Nemoj da se zajebavaš!
Pritaji se! U Pleternici, samo ja i Drago možemo biti bogati, i eventualno Markota ako mu rodi loza!
Slavko Gaura: Druže gradonačelniče, meni je Marijan… ( U tom trenutku je Marijan skočio sa stolice zabranivši Gauri da govori te ga poslao u Drenovac da na klijeti promijeni žarulju koja je treperila! Gaura je hitro i poslušno napustio sjednicu znajući da mu ne gine za radni zadatak barem 5 do 6 tisuća kuna u džep, a i živo mu se fućkalo za dosadne sjednice..)
Franjo Lucić: ( Nije mu bilo pravo što se Marijan umiješao u raspravu ali se ipak suzdržao od navale bijesa te nastavio govor.) Crveni su sve opasniji i organiziraniji, evo pogledajte što su učinili našem podžupanu Trohi… ( Svi se okrenuše i ugledaše tužnoga Trohu kako začađen sjedi u zadnjem redu…)
Ferdinand Troha: Danas je ovdje s nama trebao doći i drug Šolić iznijeti drugi dio predavanja prijašnje sjednice koja je bila prekinuta zbog izvanredne hladnoće. Međutim, neposredno prije samoga polaska napala nas je jedna grupa ljudi, vjerojatno isti oni koji su mi obojili kuću, ženu i automobil, kidnapirali su Šolića i iz gepeka automobila otuđili 168 prvorazrednih kulenova i 50-ak butelja prvorazrednoga vina koje sam nakanio darovati za današnji domjenak. Mene su samo po licu poprskali sa crnim sprejem te me na moje čuđenje pustili. Možda zato što sam jako plako!
Franjo Lucić: Šteta tolikih kulenova. Ipak, reći ću vam da nam je župnik donio hrpu suhomesnatih proizvoda koje je sakupio od naivnih župljana za bogoslove. ( Franjo je već vidno nervozan pogledavao u drugaricu Dorbić i drugaricu Petrović jer su ga vrtićka djeca dok je pričao neprestano vukla za nogavice i gurkala…)
Dragi drugovi, uredili smo gotovo sve Područne škole. Umjesto 3,5 mil.kuna potrošili smo jedva 2 mil. kuna! Nakon svake gradnje treba ostati nešto novca za podijeliti zaslužnima i središnjici stranke jer inače nećemo dobiti za druge investicije. To što se pojedini učitelji usude ogovarati da se fušarilo s gradnjom riješit će naša drugarica Dorbić koja će napraviti popis takvih drskih učitelja, a dalje ćemo … Ajoj,uuu,aaa,aaa – uzviknuo je Franjo! ( Ljiljana je dotrčala i otrgnula jednoga malog dječačića koji je ugrizao Franju za nogu. Anka je brže bolje priskočila i uljnom maramicom obrisala bolno mjesto na Franjinoj nozi. Franjo je bio ganut obazrivošću ove dvije vjerne domaćice te je ovu pomalo smiješnu situaciju iskoristio da ponovno pohvali samoga sebe.) Vidite drugovi, nije slučajno što se prostorije naše stranke nalaze u dječjem vrtiću, jer naši mali članovi već od najranijeg djetinjstva prisustvuju našim sastancima puzajući oko stola i nogu odraslih hadezeovaca, i tako uistinu uče. Ne moram vam kazati da je to moja ideja. Naravno, da primamo samo djecu od članova HDZ-a, nećemo valjda poučavati djecu od crvenih. I naš župnik kad krsti djecu, našu polije s više svete vode i namaže s kvalitetnijim uljem. ( I tako dok je Franjo zaneseno govorio o izgradnji većega vrtića u kojem će se moći odgajati još više mladih hadezeovaca,osjetio je toplinu koja ga je počela prožimati od palca šireći se prema gornjem dijelu nogu, ovaj izvanredni osjećaj koji mu se javlja uvijek kad je vanredno zadovoljan izrečenim prekinuli su prisutni nekakvim čudnim smijehom. Franjo nije primijetio dječačića koji se krišom prišuljao te ga pomokrio po nogavici. Ovaj put poniženi Franjo pokazao je svoju zlu ćud istjeravši svu vrtićku djecu iz prostorije zajedno s tetom Liljanom i tetom Dorbić, te nastavio uzrujano: Izgleda, da su crveni uspjeli uvući i neke svoje članove ovdje, pa molim g. Trohu, podžupana za društvene instalacije, da provjeri situaciju te takvoj djeci oduzme plavu kutu i kapu s oznakom naše cijenjene stranke, da ih možemo razlikovati od naše djece te spriječiti svaku destrukciju. Osim toga, prije upisa ćete osobno morati mene obavijestiti koju djecu namjeravate upisati u vrtić da nam se ne događaju ovakva sranja.
Franjo Delač: Druže gradonačelniče, maloprije sam ovdje vidio jednog dječačića već sad je gotovo isti Đukica Tomić!
Franjo Lucić: Moramo vidjeti ko mu je majka, te angažirati župnika da nam objasni što učiniti u slučajevima kada hadezeovka zatrudni s crvenim. Nismo seljaci da neutemeljeno optužujemo kada stvari možemo znanstveno obrazložiti uz pomoć stručnjaka. Ministar Milinović je za takve stvari tata-mata.
Drago Lucić: Braco, pusti sad umjetnu oplodnju, podsjetio bi te da dadeš upute ljudima u svezi Jadranke i Sanadera jer vlada zbunjenost i dezorijentiranost.
Franjo Lucić: Sve ono što je Šeks pričo o Sanaderovoj bahatosti je samo mali dio njegova profila. Ja ću vam ovdje reći pravu istinu glede Sanadera. I mene je vrijeđo i omalovažavo. Obavezno bi, kad bi god došo u Zagreb, moro kod njega u ured na pregled. Obično bi mi uzeo sav novac iz lisnice govoreći da je to za potrebe stranke. U posljednje vrijeme dolazio sam bez lisnice, tada bi doživljavao torture, razočaran bi me vukao za nos i uške, vičući da sam lopov, da imam široka i pohlepna usta poput Vlade Zeca i da bi mogo doživjeti njegovu sudbinu. Bilo je strašno, ali sam rađe trpio to nego da mi uzima novac pod krinkom da je za stranku.
Antun Ćorković: Franjo, je li istina da je volio muškarce? – Upita župnik sjetno, nakrivivši glavu držeći se desnom rukom za podbradak.
Franjo Lucić: Stvarno ne znam! Sa mnom je svršio uvijek brzo. Ali dok smo čekali u redu neki su ostajali mnogo duže od drugih. Primjetio sam da su crvenih obraza izlazili iz Sanaderova ureda. Obično se tud radilo o Rončeviću, Polančecu, Vukeliću, Bebiću, Šeksu i Matušić Frani. Iz privilegirane grupe jedino crvene obraze nisu imali Jandroković i Hebrang, ali je bilo vidljivo da je Sanader nakon susreta s njima bio crven.
Marijan Aladrović: A kako te je onda postavio za zastupnika u Saboru??
Franjo Lucić: Što misliš da sam to dobio na lijepa usta? Istina je da sam ga podmitio s 1 mil. kuna. Doduše, to sam uzeo od radnika u Tofradu ucijenivši ih s propašću firme, ali kako bi drugčije došao u NO HAC-a? Odakle asfalt, tulije, bandere i ostalo. Ja sam se žrtvovo i dobro pazio da me ne uhvate…Na kraju ove moje iscrpne analize političke situacije želim vam reći da sam u Austriji navijajući za naše rukometaše ostao zaprepašten kada sam čuo da njihovi psi vučjaci laju ko moji u Tofradu. Njemački psi, a laju na hrvatski. Prosto za nepovjerovat, ali to samo znači da će hrvatski jezik u EU zauzeti značajno mjesto u bliskoj budućnosti. ( Franjo se zahvalio prisutnima i dao riječ drugarici Mariji.)
Ad.2 Korumpiranost sudaca
Sutkinja Marija: Pozdravljam sve uvažene drugove, a posebno želim zahvaliti vašem vrlom gradonačelniku Franji što me je pozvao da vas utješim i rasteretim od neizvjesnosti i silnih briga. Što se mene tiče možete svi mirno spavati jer naša ekipa na Općinskom i Županijskom sudu bdije nad pravdom koju u Požegi sigurno neće još dugo krojiti crveni. Naši protivnici nam prigovaraju da smo korumpirani, što nije točno, jer su korumpirani oni koje zanima novac, a ne stranka. Mi smo stranački opredijeljeni i već duže vrijeme djelujemo kao logistika i potpora HDZ-a u našoj županiji, a novac dolazi sam po sebi. S tim je u skladu izjava našega gradonačelnika Franje tadašnjoj crvenoj vlasti da s kaznenim prijavama mogu obrisati guzicu. Evo, ja već duže vrijeme ne kupujem WC papir.
Situacija na Općinskom i Županijskom sudu je takva da se uopće ne morate brinuti za kršenje zakona, jedino što je važno da ne izgubite milost stranke. U tom slučaju vas uistinu može zadesiti sudbina Vlade Zeca od kojega je stranka digla ruke. U Pleternici se to neće dogoditi, budući sam vidjela da imate izvrstan pomladak među kojima ima hrabrih i nadarenih pojedinaca koji su se već danas istakli svojim hrabrim djelima, tako da uopće ne sumnjam da će biti u stanju nastaviti što smo mi započeli…( Marija je pričala, i pričala i što je duže pričala to su je prisutni sve manje razumjeli. Franjo Delač je kratio vrijeme povlačeći nešto iz crijeva koje je tajanstveno nestajalo ispod kaputa.
Franjo Lucić se vidno znojio , te je nervozno trzao glavom pogledavajući na zamišljenog Aladrovića. Troha je pokušavao sa silnim maramicama skinuti crnu boju s lica, te je značajno šapnuo Dragi Luciću kako mu je ipak drago što su ga barem posprejali s crnom bojom umjesto mrske mu crvene. Župnik je zatvorenih očiju kopao po nosu. Napolju se čula graja djece koji su htjeli unutra jer ih je vani pritiskala zima, a sastanak se odužio. Tete su molećivo provirivale pogledavajući da im Franjo dade znak da uđu. Naravno da nije smio remetiti mir potreban za govor osobe koja ga drži na slobodi…)
Ovo svoje kratko predavanje završila bi s probacijom… nastavila je Marija.( Duhovnik HDZ-a Ćorković usudio se prekinuti Mariju riječima: I ja imam problema s probavom, te predlažem gospođi da mi krenemo na slijedeće predavanje jer će nam se hrana ohladiti, a na domjenku se možemo dohvatiti teme o probavljanju. Na to su prisutni brzo zapljeskali dok je povrijeđena Marija ljutito napustila govornicu s licem koje je neumoljivo podsjećalo na Polančecevo.
Franjo Lucić: Zahvaljujem se drugarici Mariji na ovom divnom govoru, a sada molim našega predsjednika GO Franju Delača da održi predavanje o problemu koji je prisutan u našim školama. – ( Župnik je pokušao probuditi Delača iz nekoga njegova čudnoga stanja. Delač, iako je imao širom otvorene oči, nije reagirao na vanjske poticaje te se činilo da je u nekom drugom svijetu. Njegova svjetleća ćela, ispod koje se ljuljala nekakva gumena cijev oko koje su letjele čudne zimske bube, upućivala je na mističnost ovoga događaja. Župnik je ustvrdio da ima viđenje jer je i Delač poput njega veliki vizionar i mistik. Ipak, Franjo je pozvao iskusnu drugaricu Dorbić, stručnjakinju za umjetno disanje, smatrajući da je Delač zamro. Nakon zahvata drugarice Dorbić drug Delač je povratio i došao k sebi. Prostorijom se prolomio pljesak, a drug Delač je krenuo prema improviziranoj govornici te je zaobišao i napustio prostorije vrtića bez ijedne izgovorene riječi oteturavši u nepoznatom smjeru.
Franjo Lucić: Drugovi, vrlo je vjerojatno da se drug Delač neće vratiti, pa predlažem da krenemo na domjenak koje su pripremile naše drage domaćice Anka i Ljiljana. Ajmo, prije nego li dođe debeli Markota!
Ad.3 Crtice s domjenka
Slavko Gaura: ( Nakon što je promijenio sijalicu na Aladrovićevoj klijeti vratio se na domjenak.) Njam, njam,… župniče, mogli ste i za mene nešto odvojiti od bogoslova!
Antun Ćorković: Gaura, Gaura! Nikad ti dosta, a nisi mi zahvalan što se brinem za tvoju bivšu suprugu. Mogo bi gore na brdu promijenit koju sijalicu na slavu Božju.
Marijan Aladrović: ( Došuljao se do Gaure, mudro suzio oči te pokrivši usne rukom prošaptao: Jesi li mi donio račun??
Slavko Gaura: ( Izvadi papir iz hlača zadnjega džepa, zaklonivši ga tijelom od drugih, okrenut prema Marijanu prozbori: 2.654,23 kn, na Hrvatske šume!)
Marijan Aladrović: Glupane, jesam ti reko da račune pišeš na Požeško-slavonsku županiju. I obavezno na svaki račun dodaj još jednu nulu!
Franjo Lucić: Ozlojeđen time što ova dvojica šapću njemu iza leđa bezobrazno ih je prekinuo u došaptavanju, znajući da dijele novac bez njega. Franjo je imao nevjerojatan nos za diobu novca, te je odlučio povrijediti Aladrovića riječima: Ajde, pojedi ovaj sendvič. Ja sam ti ga složio!
Marijan Aladrović: Kao da ne znaš da sam dobio dijabetes. Znaš da ne smijem!
Franjo Lucić: Ajde, ajde, nije to od hrane! Ja dijabetes imam mnogo duže od tebe. U početku ti se podiže s količinom ukradenog novca. Međutim, ja sam već ušo u fazu, što bi reko drug Delač,. – obrnuto proporcionalno; više novca – manje šećera, ha,ha,ha..
Antun Ćorković: Ha,ha,ha.. E, ova ti je dobra Franjo! I meni se bolje diže nakon blagoslova kuća.
Franjo Lucić: Župniče, već vas duže vremena želim pitati što je s đakonom Grbešom? Odjednom je nesto iz župe!
Antun Ćorković: Nije se snašo! Što da ti kažem, nazvo sam biskupa i reko da mi ga skloni s očiju. Prepobožan je, neće se kurvat, neće popit, ne možeš ga s novcima podmitit, i što je najgore reko je za Pavkovića da je dobar čovjek. To mu naprosto nisam mogo oprostit. Osim toga i da je sve to štimalo, ne zna se ulizivat, dodvoravat, lagat, klevetat. Ne zna izraziti zahvalnost! Bio si kad se Rašić oprašto na svetoj misi! Jesi vidio kako je plako! Plače za mnom, a znam da me ne voli! Jesi vidio kako je tebi javno izrazio zahvalnost pred župljanima. Skoro si povjerovo da je to sam smislio! Zapravo, ja sam mu reko!
Drago Lucić: Braco, a gdje nam je drug Zvonimir Bajić?
Franjo Lucić: Poslo sam ga da 24 sata na dan čuva Trohinu kuću. He,he,he. Iako je glup,on je naš najvjerniji član, morat ću ga na slijedećem Danu Grada nagradit!
Drago Lucić: A ko će sad čuvat moju?
Franjo Lucić: Ako treba dići ćemo na noge svih 50 pleterničkih policajaca! Samo što si toliko navalio na čuvanje kuće? Kako moju niko ne čuva? - ( Drago se povukao vidjevši da bi razgovor mogao biti sve neugodniji po njega. Lucić je zagrlio drugaricu Mariju te se obratio prisutnima )- Drugovi, ja sada moram drugaricu Mariju otpratiti, i neću se više ovdje vraćat. Vi se nastavite družiti, a slijedeći put ću ja održati predavanje o tome kako postati uspješan gospodarstvenik i o značaju žena u mojoj osobnoj političkoj karijeri.
( Franjo i drugarica Marija su uz pljesak prisutnih napustili skup!)
Ad.4 Nakon domjenka
Drugarice Dorbić i Petrović zadovoljno su čistile prostoriju punu razbacane hrane svjesni da njihove ravnateljske stolice ovise o svetoj poslušnosti. Ipak, nisu mogli a da se ne dotaknu izgleda sutkinje Marije. Zapravo bile su ljubomorne na pažnju kojom je gradonačelnik Lucić obasipao dotičnu umjesto njih. I tako dok su ćaskale na vratima se pojavio nekakav skitnica zarastao u bradu, s podljevima na oba oka, sav raščerupan, poderan i blatan. Upitao ih je za druga Lucića, a sve pod krinkom kako bi se približio preostaloj hrani. Hrabre drugarice su ga izmlatile metlama i izbacile napolje, dok je on vikao: Ja sam Šolić! Ja sam Šolić!
Plačući, nestao je u magli! Izdaleko se još samo čulo; živio Sanader, majku mu jebem!
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar