KAMO JE NESTALO 45 MILIJUNA KUNA?

DUHOVNIK PLETERNIČKOGA HDZ-a ŽUPNIK ANTUN ĆORKOVIĆ U 16 GODINA VOĐENJA ŽUPE USPIO POJESTI I POPITI 45 MILIJUNA KUNA!
________________________________________________________________________
U posljednje vrijeme ime ovoga svećenika u javnosti izaziva različite kontroverze. S jedne strane, imamo osobu čije bi titule ( dekan, kanonik, monsinjor, rektor svetišta) među svećenstvom Požeške biskupije trebale jamčiti ugled i isticanje u intelektualnom i moralnom smislu , a s druge strane, Ćorkovićevo ime se veoma često povezuje s prizemnim radnjama i onosvjetskim lukavstvima koja nemaju veze s Evanđeljem. Zašto je tome tako, pokušat ćemo odgovoriti u iznošenju nekih bitnih momenata iz Ćorkovićeva života.
Antun Ćorković rođen je 1947. godine u Brodskom Drenovcu, od oca koji je bio drugi muž njegove majke. Odgojen je u veoma siromašnoj obitelji. Po kazivanju njegova učitelja Antuna Samardžije, bio je izvrstan đak i veoma bistro dijete. Jedino što mu je bilo pomalo neuobičajeno – naglašava Samardžija - da se mali Ćorković neprestano igrao s curicama, pa čak i za vrijeme ljetnih praznika. Za svećenički poziv opredijelio se nakon osmog razreda OŠ, a ono što ga je posebno veselilo u svećeničkom pozivu je svećenička odora. U Sjemeništu se veoma brzo sprijateljio s današnjim biskupom Škvorčevićem i današnjim kaptolačkim župnikom Jušićem. Ubrzo je Ćorković kao student na Bogosloviji u Zagrebu pokazao i neke nadnaravne sposobnosti koje će ga pratiti cijeli život. Proučavajući rad Aleksandra Gassa otkrio je da posjeduje sposobnosti identične Južno-američkim vračevima koji zavirivanjem u stražnjicu proriču ljudske sudbine. Pa je tako Ćorković prorekao kolegi Škvorčeviću da će postati biskup, a kolegi Jušiću dar propovijedanja i još neke druge darove po kojima će biti zapamćen među svećenicima… Nakon kapelovanja po različitim župama veoma brzo je postao župnikom u Grubišnom polju. Zbog svojih patetičnih propovijedi često je bio pozivan kao propovjednik na mlade mise. Volio je svirku, društvo, karte, te je ostavljao dojam svećenika uživalaca različitih zemaljskih radosti. Takav svjetovni život odrazio se i na njegovo blisko društvo u kojem je bilo veoma malo vjernika, ali zato ponajviše ateista i ljudi sumnjiva morala.
Ćorković se kao svećenik veoma dobro slagao i s tadašnjom kremom komunističkog društva, te se ni po čemu nije moglo nazrijeti da će u RH imati tako kritičan stav naspram komunizma i komunista s kojima se često zabavljao kartajući omiljenu „Belu“.
1994. godine dolazi za župnika u Pleternicu umjesto isluženoga Ljudevita Petraka, koji se sablaznio saznanjem da će ga naslijediti Ćorković, pa je u nekoliko navrata pokušao utjecati kod Kuharića da se pošalje netko drugi. Međutim, za Ćorkovića je lobirao već tada utjecajni prijatelj po imenu dr. Škvorčević. Razočarani Petrak, nakon umirovljenja, nikad se više nije pojavio u župi, niti je ikome htio reći zašto je mislio da Ćorković nije dostojan Pleternice. Ćorković je Petraka uspio ocrniti pred pukom okrivljujući ga za neke stolove i škrtost. Pobjednički je pokazivao mnogim župljanima razglednicu na kojoj je neki pleterničanin napisao, nakon jednih devetnica, Petraku: „ Sad si se nabro love, pa kupi prnje i seli!“ – što bi trebalo značiti da je njegov prethodnik bio loš svećenik??? Ćorkovićevom dolasku u Pleternicu veselili su se vjernici iz Grubišnog polja. Evo izjave jednoga: „ E, sada ste dobili bećara, i to kakvog!?“
Nakon uspostave Požeške biskupije Ćorković skuplja novac od vjernika za obnovu biskupove palače, a ovaj ga nakon toga obasiplje svim mogućim crkvenim titulama poput:- monsinjor – „ moj Gospodin“, za posebne zasluge, kanonik – kao izvrstan poznavalac Kanonskog prava (kojeg ovaj nije pročitao ni na fakultetu), rektor svetišta i uvaženi dekan… Ćorković i u Pleternici nastavlja u starom stilu! Može ga se vidjeti polugolog i pijanog na stolu kako nariče bećarce, zna ga se vidjeti kako s kartanja u jutarnjim satima žuri na svetu misu, a znalo ga se vidjeti i s misterioznim podljevima ispod očiju. Unatoč neprimjerenom svećeničkom životu i dalje je jedan od najbližih biskupovih suradnika. On se čak time i hvali, pričajući da nema toga što on ne zamisli a da ga biskup ne podrži, naravno, ne spominjući razloge, ali vjerojatno mu je biskup neizmjerno zahvalan zbog proricanja biskupstva jer što bi drugo moglo biti.
Kako je biskup Škvorčević sve učestalije propovijedao protiv komunizma, tako je Ćorković sve otvorenije kritizirao SDP i veličao HDZ, čak se jedno vrijeme uoči izbora pojavljivao na javnim mjestima s oznakama HDZ-a. Njegovo otvoreno agitiranje za HDZ, čak i u propovijedima, urodilo je velikim prijateljstvom s gradonačelnikom Franjom Lucićem, a onda se pojavila i neobična moć župnika da zapošljava župljane, da ih spašava od zatvora, da sudjeluje u odlučivanju izbora ravnatelja i slično. Zbog svog političkog djelovanja vlč. Ćorkovića proglašavaju duhovnikom HDZ-a. Možemo konstatirati da je HDZ uistinu dobio primjerenog duhovnika koji svojim životom može posvjedočiti moralne vrijednosti ove stranke.
Mnogim Pleterničanima je jasno da baš nemaju nekog uzornoga svećenika, isto tako, mnogima je nažalost i svejedno, ali im nije svejedno, ni jasno, u što je Župnik u ovih 16 godina župnikovanja potrošio njihovih 50-ak milijuna kuna? - Ovu cifru je izračunao iskusni svećenik koji se zgraža nad nevjerojatnim rasipništvom Antuna Ćorkovića. Evo najbitnijih stavki! Za lukno (400 kn po obitelji) i dar za blagoslov kuća, župnik dobije oko 1. mil.kuna, za devetnice oko 800 000 kuna, za milostinju oko 620 000 kuna, iz gradskog proračuna 150 000 kuna, vjenčanja, potvrda, sv. mise i krštenja oko 100 000 kuna, za sprovode oko 150 000 kuna, te osobni dar od privrednika i iseljenika barem 100 000 kuna godišnje, što je ukupno brojka oko 2, 9 mil. kuna godišnje koju pomnožimo s 16 godina službe te dobijemo brojku od 52, 4 mil. kuna. Koliko Ćorković voli novac – taj vražji izmet – svjedoči činjenica da od milostinje uzima papirnate novčanice sebi, a kovanice broje crkvenjaci. Sumnjiči ga se da tzv. „33 mise za pokojnikovu dušu“ koju uplaćuju vjernici porijeklom iz BIH uopće ne održi, niti dadne drugim svećenicima na manjim župama, a riječ je oko 1700 misa godišnje. Osim što lažno prikazuje iznose milostinja „mladih nedjelja“, poznat je i po tome što ucjenjuje vjernike s održavanjem sprovoda pokojnika ako mu se ne uplati novčani iznos koji on sam odredi ucviljenoj obitelji ( obično je riječ o više tisuća kuna!). Unatoč velikoj hrpi novaca župnik se uspio pojadati svećeniku dr. Ivančiću kako Pleterničani malo daju za Crkvu, a ovaj je naivno na propovijedi za devetnice pozvao narod da ne bude škrt jer i župnik mora od nečega živjeti!
Ovo licemjerje ide toliko daleko da je pred zadnje lokalne izbore gradonačelnik Lucić iz gradskog proračuna uplatio župniku veću količinu novaca – koju im je župnik vratio ( jer ne polaže nikome račune), a Lucić i Aladrović su ga utrošili u predizbornu kampanju. Dakle, ne samo da je javno agitirao za HDZ, nego je ovu stranku i novčano pomagao!

Idemo vidjeti u što je župnik potrošio ovih 50 mil. kuna!
Za 16 godina službe u župi, uspio je izgraditi samo toranj i stepenice na crkvi, te uokviriti sliku Gospe od suza, i to s novcem koji je skupio od vjernika i koji nije uračunat u ovu cifru. Ako odbijemo izdatke za kuharicu i konobara ( Ćorković je jedan od rijetkih župnika koji osim kuharice ima i konobara!), te desetinu od prihoda koja ide starom prijatelju Škvorčeviću, ostaje nam nevjerojatna cifra od 45 milijuna kuna koju je ovaj potrošio na sebe. To je ne samo zastrašujuće, nego i sotonski! Na što je uspio potrošiti tolike novce ne želimo ovdje raspredati, niti od njega tražiti da vlastito rasipništvo objasni vjernicima kad ionako svake godine ustrajno obmanjuje puk iznoseći lažne cifre. Zanimljivo je spomenuti kako u rodnom mjestu gradi kuću s malom kapelicom u kojoj će navodno provesti umirovljeničke dane, te da bi dokazao da nema novca izvođače radova pušta da čekaju na plaću i po godinu dana, a radovi teku neuobičajeno sporo.
Nema se novca ni za grijanje u crkvi, a kamo li za adaptaciju ili dovršenje, a da ne govorimo o tome da je do sada mogao izgraditi novu suvremenu crkvu. Obzirom da Ćorković ne odgovara nikome za svoje postupke javno je izjavio da će iz župe otići kad on to bude htio, što znači da biskup u njegovom slučaju nad njim nema autoritet.
Njegov odnos prema angažmanu laika u crkvi je na najnižoj razini. Doživljava ih kao konkurenciju, pa je uspio iz župe trajno udaljiti iz službe 3 vjeroučitelja, te potjerao nekoliko nepodobnih časnih sestara i stalnoga đakona Ivu Grbeša ( uz blagoslov biskupa), jer njegov ateistički duh ne trpi u blizini ljude čije djelovanje podsjeća na Evanđelje. Ćorković je osobno tražio prilikom tiskanja pleterničke monografije da se iz članka: „Duhovni život u župi“ izbace sva imena vjeroučitelja laika!
Vjerojatno će se pleterničkog župnika sjećati više stranka HDZ , kojoj je napravio toliko dobra, nego li sami vjernici. A od svih Ćorkovićevih sposobnosti jedino će ostati upamćena sposobnost proricanja sudbine iz ljudske stražnjice. Ne začuđuje onda ni činjenica što mu je biskup Škvorčević slao na službu mekoputene i plačljive kapelane očajnički željne muškoga društva. ( Od svih pleterničkih kapelana jedino Đuro Cvitić i Josip Vračarić odbiše župnikovo proricanje sudbine i time sebe izložiše neizvjesnoj svećeničkoj karijeri!)
Na primjeru Antuna Ćorkovića može se jasno vidjeti kako Crkva podržava degradaciju moralnih vrijednosti u društvu podilazeći jednoj prolaznoj stranci poput HDZ-a. Upravo je nezamislivo, da ovakav svećenik uopće obnaša službu, a u potpunosti je i više nego gnusno da je obasut svim mogućim titulama. Nije stoga čudno što kompromitirani ljudi poput Lucića i Šolića, glavnih aktera stranke HDZ-a, imaju izvrsne odnose s predstavnicima Crkve. Povezuje ih lažni ugled i lažne vrijednosti u društvu koje su stekli korupcijom, nepotizmom i lažima, a ovih 50-ak milijuna kuna samo je kap u moru silnih milijardi koji su bestraga nestali pod vodstvom HDZ-a.